Vatreni perasti listovi u toplim tonovima. Između njih perlice u crvenoj, roze ili žutoj boji koje priređuju najlepšu dobrodošlicu jeseni: kao ni jedno drugo drvo jarebika (Sorbus) krasi početak trećeg godišnjeg doba, kada dani postanu osetno kraći, a noći hladnije.

Nije cenjena samo u prirodi kao vredno stablo, već je duže vreme omiljena i kao baštenska biljka. Nije nikakvo čudo.  Sa svojim blistavim belim cvetovima u proleće i retkim perastim lišćem uspeva kao diva jednostavne lepote na gotovo svim staništima. Ipak, tek krajem godine do izražaja dolazi njen najveći potencijal. Kao neobičan prirodni nakit sa grana vise bobičasti plodovi, koji neumorno zavode posmatrača. One mogu da posluže kao materijal za dekoracije ili čak za kulinarske eksperimente.

Ova porodica jakog karaktera pored svoje ukrasne funkcije igra i brojne druge uloge. Brekinja (Sorbus torminalis) proglašena „Drvetom 2011. godine“. Smatra se vrstom otpornom na visoke temperature, koja dobro podnosi klimatske promene. Poslednjih meseci različita udruženja za zaštitu životne sredine u nebrojenim akcijama po Nemačkoj zasadila su veci broj stabala brekinje. Ali i druge vrste iz ovog roda veom su izdržljive i dobro podnose mraz, uspevaju na baštenskom zemljištu na osunčanim pozicijama. Predstavnici ovog roda sreću se u celoj Evropi na poljima, na rubu šuma ili kao drvenasto rastinje ispod drveća u četinarskim šumama. Posebno neobično izgleda kasnoletnji varijetet u alpskom području. Ovde se jarebika nastanjuje na nadmorskoj visini između 1.000 i 1.600 metara, i najčešće uspeva na severnim padinama s kiselim zemljištem.

Ako ima dovoljno sunca, pojavljuje se čak i na nadmorskoj visini većoj od 2.000 metara. Bez problema podnosi vetar, mraz i sneg. U severnim predelima Nemačke jarebika se već decenijama tradicionalno koristi kao živa ograda za zaštitu od vetra na otvorenom prostoru.