Poštovana redakcijo,

Obraćam vam se s molbom i velikom željom da mi pomognete u uređenju mog „istorijskog placa” iza kuće koja se nalazi u Šumadiji – oblast Levač, poznata po manastiru Kalenić. Kad kažem istorijski, mislim na sledeće: kao dete sam ostala bez majke i svom svojom dušom se vezala za dedu po ocu. On mi je pružio ljubav, obrazovanje, moral i poštovanje. Kada je deda ostario, u sedamdeset petoj godini zakucao je na vrata moje porodice i pitao da li možemo da se brinemo o njemu. Moja porodica i ja smo ga primili svim srcem. Tako je moj deda, šumadijski seljak, postao stanovnik Beograda. Umro je u 91. godini i ostavio kuću iz 1922. godine, ambar iz 1911. i plac u mom rodnom selu.

Godine 2007. renovirala sam kuću od 50 kvadrata i evo, već dve godine, uz redovno čitanje „Moje lepe bašte” pokušavam da sama napravim lepu, otmenu, uređenu, korisnu baštu, ali ne ide! Odlučila sam da vas zamolim da mi vaši stručni ljudi pomognu u projektovanju bašte, koja bi se uklopila u seosku sredinu. S obzirom na to da sam penzioner i imam 67 godina, ponekad me hvata panika da li ću uspeti u realizaciji bašte, pa mi se žuri! 

Želja mi je da u bašti bude drveća, cveća, začinskog i lekovitog bilja, da postoje mesta za sedenje i šetnju za još starije dane mog supruga i mene, ako bog da!? Ponekad mi se čini da živim za to da napravim lepu baštu i tako ostavim jedno zaista, zaista plemenito i lepo sećanje mojim potomcima na sebe i moje pretke.  U selu suprug i ja provodimo 10-15 dana mesečno, od marta do decembra. U prilogu je skica placa (iza kuće). Nadam se da ću uz vašu pomoć započeti radove ovog proleća!

S poštovanjem,
Milanka Soldo

Gospođo Milanka,

Moram da Vam kažem da me je Vaše pismo baš dirnulo. Divno pismo veoma plemenite žene, uz to i veoma obrazovane. Skica koju ste poslali jeste inženjerska. Svaka Vam čast! Pokušala sam da Vam pomognem u predlogu rešenja uz poštovanje onoga što ste tražili. Koliko sam uspela, sami ćete prosuditi. Jedino što je sigurno jeste da sam se potrudila.

Lepo je što Vi i Vaša porodica imate svoje drvo u svojoj bašti, pored dedinog oraha, koji je deo neizbrisive porodične istorije. Ono što Vam je svakako uočljivo jeste da sam dodala više četinara, da bi Vaš vrt izgledao mnogo lepše. U prilog tradiciji smatrala sam da treba da imate i svoju lipu, jer je ona sveto drvo starih Slovena. Takođe, i jorgovan kao simbol Srbije („Dolina jorgovana” Jelene Anžujske).

Od cveća opredelila sam se uglavnom za ruže, jer one pored lepote imaju to svojstvo da se relativno lako neguju. Želim Vam da se još mnogo godina, zajedno s Vašim suprugom, šetate kroz Vaš vrt!

Dragana Tucović-Baranac, dipl. pejz. arh.


Legenda

Postojeće drveće

a - ginko
b - avramovo drvo
c - liriodendron
d - sekvoja
e - orah

Četinarsko drveće

1. Picea omorica (omorika)
2. Picea pungens „glauca" (srebrna smrča)
3. Chamaecyparis lawsoniana (pačempres)
4. Abies concolor (dugoigličasta jela)
5. Juniperus squarocket
6. Taxus baccatab (tisa)

Lišćarsko drveće

7. Tilia argentea (srebrnolisna lipa)
8. Prunus pissardii „atropurpurea” (crvenolisna šljiva)
9. Malus floribunda (ukrasna jabuka)

Četinarsko šiblje

10. Juniperus horizontalis (poleglo četinarsko šiblje)

Zimzeleno šiblje

11. Prunus laurocerasus „alba” (lovor-višnja, lišće po obodu belo)
12. Eonimus radicans „aureovariegata” (evonimus sa žuto-zelenim lišćem)

Lišćarsko šiblje

13. Hibiscus syriacus (sirijska ruža u vidu žive ograde)
14. Cornus alba „sibirica” (sibirski dren)
15. Syringa vulgaris (jorgovan)
16. Viburnum opulus
17. Berberis thunbergii „atropurpurea”

Puzavice

18. Ampelopsis
19. Ruže puzavice
r – ruže
p – perene
pt – pokrivač tla
ut – ukrasne trave
zb i lb – začinske i lekovite biljke