Mnogi vlasnici bašta su presrećni jer je njihov posed od prvog do poslednjeg pedlja ravan. Ne moraju da prave stepenište niti da zidaju zidiće da bi prevazišli i izjednačili razliku u visini. Na prvi pogled uređenje deluje znatno jednostavnije, ali ako se malo bolje zagleda, često je i dosadnije - nedostaje dinamika koju u baštu unose male razlike u visini. Zato pejzažne arhitekte koriste efektne trikove u uređenju kojima se postiže veća dinamika u zelenom scenariju.

Drveni pontoni, koji umesto staze prolaze baštom, posedu daju sasvim novu perspektivu. I podesti, koji mogu da se koriste kao mesto za sedenje ili kao klupa na suncu, pružaju nesvakidašnji pogled na obližnje leje. Pored strukturalnih elemenata, koji se lako mogu integrisati u već postojeću baštu, druge ideje se mogu ostvariti s većim, ali uspešnim naporom. Tako se od travnate površine, na primer modeliranjem tla, može napraviti čaroban brdoviti pejzaž i u njegovoj kotlini smestiti jezerce koje izgleda kao pravo mirno jezero. Šljunkovita staza i veće kamenje podsećaju na litice.

Onome ko voli prave i jasne linije dopašće se uzdignuta leja. Ona se najbolje pokazala u korisnim baštama, dok se u ukrasnim baštama retko može videti. Međutim, ona daje mnoštvo mogućnosti, a njena veoma važna funkcija je to što baštenski posed može da izdeli na različite celine. Biljke u uzdignutim lejama, pošto su na većoj nadmorskoj visini nego kada su u običnim lejama, u pravom smislu reči dobijaju na značaju – u uzdignutim lejama postoji idealna mogućnost da se biljno blago prikaže na poseban način.

U ulegnutoj bašti stepenik odnosno nivo prelazi u drugi, niži. Takav deo bašte nalazi se ispod normalnog nivoa poseda. Okružen zidićima, ovaj deo može da se dobro iskoristi kao mesto za beg, gde ćete biti skriveni od buke i pogleda. Za sprovođenje ove ideje u delo posed ne sme da bude mali. Za ulegnutu baštu potrebno je da isplanirate najmanje 12 kvadratnih metara – što je deo niži, treba da su veće površine. U suprotnom, imaće se osećaj da se sedi u dubokoj rupi. Preostali deo bašte trebalo bi da ponudi veliki prostor, a ne samo uski ukrasni deo ulegnutog dela.

PageBreak

Na velikom posedu mogu da se kombinuju uzdignute leje i ulegnute bašte. Posebno dinamično izgledaće kada se obogate vodenim površinama, na primer, kada voda teče preko nekoliko kaskada i sliva se u bazenčić u ulegnutoj bašti.

Uzdignute leje su efektni elementi u uređenju, kojima se vizuelno povećava prostor bašte u istom nivou. Pošto su ivice leje uglavnom markantne, isplati se da se pažljivo izaberu materijal i boja i da se uklope sa zasađenim biljkama. Pored prirodnog kamena i cigle u ponudi su i materijali poput drveta i metala. Neobrađen prirodni kamen deluje rustično, dok su ivice od granitnih ploča i otisaka veoma elegantne. Dok mesing deluje hladno, zahvaljujući sloju rđe, korten-čelik bašti daje posebnu notu.

Ulegnuta bašta bila je omiljeni element za uređenje u engleskim vrtovima. Između ostalih, krajem 19. veka počela je da je koristi poznata umetnica Getruda Džekil. „Sunken Garden“ je u međuvremenu izašla iz mode – vreme je za renesansu, jer teren koji je od 50 do 150 cm niži od normalnog nivoa stvara posebnu atmosferu. Karakterističan je četvorougaoni oblik, pa se zato ulegnuta bašta najbolje uklapa u ravan i pravolinijski uređen posed. Tradicionalno se „Sunken Garden“ naglašava u središnjem delu, na primer nekom vodenom površinom, travnjakom ili sunčanim satom. U modernim varijantama kutak za sedenje može da bude centralni deo ulegnute bašte.