- Septembar i oktobar su idealni za jesenju setvu peršuna, jer biljka do zime razvija koren i može da prezimi u zemlji.
- Seme se seje na dubinu od 1 do 2 centimetra.
- Peršun traži stalno vlažnu zemlju, a u bašti i saksiji najbolje uspeva na rastresitom, plodnom i dobro dreniranom zemljištu.
Peršun je po svojoj prirodi izdržljiva dvogodišnja zeljasta biljka koja u prvoj godini razvija bogatu rozetu zelenog lišća i mesnat koren, dok u drugoj godini izbacuje cvetonosno stablo.
U zavisnosti od toga šta želite da dobijete na tanjiru, peršun se deli na dve glavne grupe: korenjaš (gde se gaji zbog debelog, aromatičnog korena) i lišćar (koji daje bujno, mirisno lišće, a koren mu ostaje tanak i razgranat).
Jesenja setva se obavlja u septembru ili oktobru, a sam proces setve je jednostavan, ali traži malo strpljenja. Seme peršuna sadrži prirodna eterična ulja koja usporavaju prodiranje vode u unutrašnjost, zbog čega mu treba dosta vremena da proklija. Da biste ubrzali ovaj proces, seme pre setve potopite u mlaku vodu na 24 sata, a zatim ga prosušite na krpi i posejte.
Seje se na dubinu od svega jedan do dva santimetra. Zemlja mora da ostane stalno vlažna, jer ako se površinski sloj zasuši u fazi klijanja, seme može da propadne.
Iako ga u kulinarstvu često posmatramo samo kao dekoraciju na ivici tanjira, peršun je prava riznica zdravlja. On sadrži neverovatno visoke procente vitamina C (ima ga višestruko više nego limun ili pomorandža), kao i velike količine vitamina K, vitamina A, gvožđa i kalijuma.
Zbog bogatstva eteričnih ulja i spojeva, peršun deluje kao moćan prirodni diuretik koji ispira bubrege, čisti mokraćne puteve i pomaže telu da izbaci višak tečnosti i toksina. Takođe, žvakanje svežeg lišća peršuna trenutno neutrališe neprijatan zadah i poboljšava varenje nakon teške hrane.
U kuhinji, peršun je nezamenljiv začin koji svakom jelu daje prepoznatljivu svežinu i dubinu ukusa. List se koristi kao završni akcenat u supama, čorbama, rižotima i sosovima, a zlatno pravilo glasi da se dodaje na samom kraju kuvanja, nakon što ugasite šporet, kako bi zadržao svoju jarku boju i sve hranljive sastojke. Koren peršuna je, sa druge strane, nezamenljiva baza za svaku dobru domaću supu, rinflajš ili jesenja variva.
Nega peršuna u bašti i u saksiji
Gajenje peršuna u bašti zahteva rastresito, plodno i dobro drenirano zemljište. On voli svetlost, ali mu polusenka tokom vrelih dana sasvim odgovara. Tokom prve faze rasta, najvažniji zadatak je redovno plevljenje korova koji lako može da uguši mlade biljke, kao i proređivanje redova kako bi koren imao dovoljno prostora da se razvije.
Ukoliko peršun gajite u žardinjeri na balkonu ili prozorskoj dasci, morate izabrati posudu koja je duboka najmanje 20 do 25 santimetara, jer biljka razvija dugačak koren vretenastog oblika. Koristite kvalitetan, hranljiv supstrat i obavezno postavite drenažni sloj od kamenčića na dno saksije, jer peršun voli vlagu, ali njegovo korenje u stajaćoj vodi brzo truli. Saksijski peršun traži češće zalivanje nego onaj u bašti, posebno tokom vetrovitih i sunčanih dana kada se zemlja u žardinjeri brzo isušuje.
Kako da izaberete sortu peršuna?
Ukoliko želite da što pre vidite zelene listiće na svojoj polici ili u leji, izbor sorte igra ključnu ulogu.
- Domaći lišćar i sorta Mooskrause (peršun sa kovrdžavim listovima) najbrže razvijaju nadzemni deo. Oni klijaju stabilno i brzo formiraju gustu, bogatu rozetu lišća koju možete redovno da sečete, a biljka će iznova terati nove izdanke.
- Za koren, najbrže rezultate daje sorta Berlinac (ili Berlinski peršun), koji formira dugačak, pravilan i izuzetno aromatičan beli koren znatno brže od kasnih, zimskih sorti korenjaša.
BONUS VIDEO: