Prihrana biljaka je veoma bitna vrsta nege jer obezbeđuje visoku zdravstvenu kondiciju, snažniji rast, doprinosi obilnijem cvetanju i povećava otpornost na bolesti i štetočine. Izvodi se u periodu intenzivnog rasta biljaka, od marta do oktobra, na svakih 10-15 dana, a u periodu mirovanja, od oktoba do marta, jednom mesečno. Prihrana biljaka izvodi se specijalnim hranivima koja imaju dobro izbalansiran sadržaj svih neophodnih mikro i makro elemenata. Uloga svakog od njih je veoma važna u pravilnom rastu i cvetanju svih biljaka.

Hraniva se mogu primenjivati folijarno (preko lista) ili zalivanjem zemlje. To se odnosi na tečna hraniva, koja se nalaze koncentrovana u prodaji, i ona se primenjuju u rastvoru s vodom prema uputstvu na deklaraciji proizvođača. Veoma je važno da hranite cveće umereno i redovno. Po pravilu, cveće traži manje azota jer ga ima dovoljno u bogatom supstratu, pa nemojte preterivati. Bolje promenite ceo supstrat, nego da dodajete hraniva a ne znate od čega vaša biljka boluje. Pridržavajte se uputstva proizvođača o koncentraciji. Izbegavajte svako predoziranje koje može dovesti do fi totoksičnosti. Za biljke osetljive na mineralne soli, kao što su paprati, palme, orhideje, razblažite hranivo tako što ćete udvostručiti količinu vode, u odnosu na pre poručenu. U saksiji ograničene zapremine biljka brzo iscrpi ono malo hranljivih sastojaka iz supstrata.

Za prihranu sobnog cveća obično se koristi organsko hranivo kod promene supstrata, a kad je posađeno u bašti, koristi se granulirano, tečno i kristalno mineralno đubrivo. Kad presadite biljku, sačekajte da prođu oko dva meseca pre nego što počnete redovnu prihranu. Sa svežim supstratom dolaze i hranljivi elementi, koje će biljka prve iskoristiti. Tečno hranivo tipa „za zelene biljke” ili „cvetnice” odgovara većini biljnih vrsta u toku perioda rasta. Daje im hranljive supstance za zdrav i snažan rast.

Hraniva u vidu štapića su praktična, jer postepeno oslobađaju hranljive elemente tokom 2-3 meseca. Koristite ih u proleće ili leto. S obzirom na njihovu jaku koncentraciju treba ih pobadati u humus uz ivicu saksije, a ne u sredinu, gde bi mogli da nanesu opekotine korenu. Taj tip hraniva je idealan za tek presađene biljke, jer se tako izbegava svaki direktan kontakt koncentrovanog preparata s korenom. Prihranjivanje je neophodno za biljke u saksiji, jer koren raspolaže samo ograničenom zapreminom zemlje. Pošto iscrpu ono malo hranljivih elemenata iz humusa, biljkama je potrebna prihrana svakih 15 dana u periodu rasta.

Postoje kategorije biljaka kao što su kaktusi, orhi deje, agrumi, bonsai, koje imaju posebne zahteve kada je reč o unošenju hranljivih elemenata. Tako kaktusi traže hraniva s veoma malim sadržajem azota, ali bogata kalijumom da bi se podstaklo cvetanje. Za kaktuse je bolji blag rastvor da bi se izbegla opasnost od fi totoksičnosti.

Orhideje su takođe osetljive na preterano đubrenje, jer može doći do omekšavanja stabljike i opadanja cvetova. „Specijalno hranivo za orhideje” obezbeđuje pravilno doziranje i podstiče cvetanje. Agrumima ne prija krečnjak i traže dosta kalijuma za podsticanje cvetanja i formiranje plodova. Bonsai traži male doze sa sporom asimilacijom. U toku zime obustavite prihranu pošto je većina biljaka na vegetacionom odmoru, zbog skraćenog dana i manje svetlosti. Neke vrste koje nastavljaju da se razvijaju, kao na primer sentpaulija, prihranjujte jednom mesečno. Izbegavajte svako predoziranje, koje može dovesti do opekotina na korenu, kao i đubrenje po suvom humusu.

Suzana Kljajić