„Moraš prvo da se otmeš, da te svi izgube, nitko da te nema, moraš od svakog da odeš i da sebi oprostiš što si otišao, što te nigdje nema, što nisi tamo di si potreban. Moraš da odeš i da budeš sam, vidiš tko si, i onda sebi oprostiš što si to što jesi, i da oprostiš sebi što nisi sve ono što si želio biti i tek onda da se vratiš, da se daš onima koji su ti oprostili što si otišao, koji su ti oprostili što nisi ono što su oni htjeli da postaneš i koji su te prihvatili onakvog kakav si sada..."

Pun Mesec u Škorpiji događa se na 3* znaka. Naizgled usamljen u svojoj refleksiji. Nimalo za potcenjivanje. Naizgled tih i miran. Preboljiv. Ali, nije. Iako svoj jedini pravi put isprepliće sa Suncem u Biku, ovaj Mesec nam se događa pod napetim aspektom Venere i Urana koji čine konjukciju i pod još uvek aktuelnim trigonom Saturna na Veneru, kao i Plutonovog kvadrata na istu.

PROČITAJTE JOŠ: Horoskop u periodu Bika: evo koji astrološki znakovi će imati najviše sreće u ljubavi od 20. aprila do 20. maja 2016. godine

Mesec u Škorpiji uvek donosi emocije koje su teško objašnjive kada su van kontrole. One su duboke i snažne i večito prećutane. Kao grebatori u senci koji čekaju svoja buđenja. Večite oči budnih u najsitnije sate. One su promene u nama. One na koje najčešće nismo spremni. One su ujedno i mir i ugrizi vapaja. One nas razderu i odu. Zapečaćene. Umeju da se vrate.

I ovih dana slomilo nas je sve neslomljivo. Naši životi isprepleteni sa smrću. Promene koje su ušle u naše živote sa namerom da tu i ostanu. Poharali su nas tajfuni samoće. Naši opustošeni svetovi kao da nikad nisu bili ispunjeniji i prazniji. Suočili smo se sa najgorim što je moglo biti - prepuštanjem.

Ovde nema opiranja. Hteli, ne hteli, događa nam se. Svaki naš pokušaj da popravimo stvari deluje kao trčanje u mestu. Iako to žarko želimo, ispada da je kontrola u rukama nekog drugog. Grizemo se, čupamo, krvarimo od pokušaja, ustajemo kad niko ne bi, teramo napred, izvlačimo poslednje atome snage i opet gubimo. Ili barem mislimo da je tako.

Preplavljeni razočaranjima. Zagledani duboko u sebe. Sa ukusom krivice dočekujemo jutra. Još jedna buđenja u kojima nije bilo sna. Ovih dana sanjamo noćne more. Proluprobuđeni zastajemo pred ogledalom, rušeći ga, ni ne shvatajući da smo ono najbolje što imamo.

Znam da ne volite odlaženja. Niti proparane korake u svojoj koži. Znam da odgrizen deo stvarnosti boli. Drhte neimanja svega onoga što voliš. Boli. Periodično zastajkujući. Ne prepušta nam glas. I sve što činimo kao da ni ne možemo učiniti. Nije nam dato ovoga puta da bude naše. Ni tvoje. Ni moje. Ničije. Jer iako Mesec u Škorpiji tako jako voli pripadanja, gotovo kategorički i snažno, posesivno, do poslednjeg pedlja, ipak je ovo priča o učenjima slobode.

Sve što volimo mora biti pušteno. Mora pronaći svoj put. Mora dobiti oslobođenja. Jer ljubav je naša samo kad je dajemo, uzimanja nemaju ništa sa tim. Iako je teško. Možda i najteže od svega, tek kad smo sposobni pustiti , tada ju zapravo najviše i imamo. Tada je možemo nazvati svojom.

Ovih dana, nakon 14 godina punih ljubavi morala sam doneti još jednu u nizu teških odluka: uspavati psa koji mi je nemerljivo pružio neuslovljenu ljubav. Uspavati nekoga ko je bio dio mene. Sa kim sam se zadnjih 6 mjeseci borila, kako smo obe umele i znale. I čak kad se činilo da nema dalje, pronašli bismo izlaz. Ovog puta ga nije bilo.

PROČITAJTE JOŠ: Horoskop najavljuje retrogradni Mars: čega treba da se čuvate tokom aprila 2016. godine

Neću reći da je jedna od nas odustala, samo više nije imala snage. I bila sam spremna učiniti sve, igrati i njene karte, ali nije išlo. Vreme je prosto došlo po svoje. I sva snaga ovog sveta nije bila moguća. Ali bilo je fer. Znala sam da nisam mogla igrati i njen život. Pustiti je da ode, nisam smatrala izdajom. To je bilo u tom trenutku najbolje što sam joj mogla dati. Sve drugo, bilo bi patnja.

Mogla sam je mučiti, zarad svoje sreće ili sebičnosti. Mogla sam je održavati nepokretnu na životu i čekati dan da ugine. Mogla sam ukrasti vreme u želji da budem još malo sa njom. Ali nisam. Ne bi bilo fer. Dale smo sve što smo mogle dati. I morala sam je pustiti. Iako je bolelo i znala sam da će uvek boleti, imala sam priliku koju mnogi nemaju: biti deo njenog života i biti uz nju na samom kraju. I mogu reći da smo uspele. U toj ljubavi. Potpunoj.

Tako je i sa ljudima. Tako je sa svima koje volite. Treba ih pustiti kada je vreme. Treba im dozvoliti slobodu. Treba naučiti kako ne živeti za njih, jer verujte, njima to ne treba. Svako je rođen da živi za sebe. I kada razmišljate o tome kako vas je partner mogao napustiti kada ste za njega živeli i bili spremni dati sve, razmislite da li mu je to trebalo? Niko ne treba da živi ni za koga. Zvučalo vam to grubo ili ne, istina je da to nikome ne treba. Niko to ne želi. Niko to ne traži. I niko to ne treba da čini. Jer to nije ljubav. To je pokušaj ljubavi. Pokušaj da uzmete i zadnju kontrolu nad nekime. Onu kontrolu koju odavno nemate nad sobom. I sve je pogrešno u tome. Baš sve.

To znate tek kada postane kasno. Mnoge ljubavi nemaju veze sa Ljubavlju. Mnoge su samo pokušaji. One koje dozvolite da odu, možete nazvati svojom, sve drugo, nije vaše. Ovih ćete dana imati prilike da doživete takva iskustva. Nešto će se prekinuti jer treba otići. Nešto će se iznenada vratiti u vaše živote. Nešto što ste nekada , negde, umeli da pustite. Nešto čemu ste dali slobodu. Nešto što ste zaista voleli. Što je zataklo otisak svoje ruke u vas i predalo se večno. U borbi u kojoj nikada niste bili dovoljno spremni. Jer davanje sebe, trijumf je života.

Postoji deo oko vas koji sigurno ostao i deo oko njih. Nevidljiv. Neshvatljiv. Ali tu je i radi za vas. Kad vas dotakne, znaćete: Ono što vam pripada - u vama je.

Tekst: Sanja Paraminski Astro Aisha