Savet lekara je da povedemo više računa o tome na kakvoj travi hodamo, odmaramo se ili se igramo s decom i ispod koje krošnje nalazimo zaklon od sunca.

Upravo na takvim mestima možemo upasti u neku od sezonskih nevolja. Krpelji su velika opasnost, pogotovu jer ih raznosi vetar, pa se mogu naći i u visokoj travi, žbunju ili čak na grani drveta.

Krpelji su ektoparaziti koji se hrane sisanjem krvi životinja i čoveka. U svom razvoju prolaze kroz tri stadijuma: larva, lutka i odrasla jedinka. U prirodi se uglavnom zatiču na travi, žbunju i drveću.

Aktivni su tokom proleća i leta, a posebno u maju i junu, kada se registruje najveći broj uboda. Ubod krpelja je bezbolan tako da se primeti tek pošto se on prikači za kožu, jer mesto uboda počinje da svrbi. Krpelj može ostati zakačen za kožu i više dana, sve dok se ne nasisa krvi, posle čega napušta domaćina.

  • Preduzmite sve da vas ili vaše dete krpelj ne ubode;
  • ako primetite krpelja u koži, javite se lekaru što pre;
  • odnesite krpelja na Institut za epidemiologiju radi ispitivanja;
  • ako je krpelj bio zaražen, konsultujte se sa epidemiologom i, ako je reč o detetu, s pedijatrom.

Oni će odlučiti da li treba uzimati antibiotike (to nikako ne smete činiti na svoju ruku!); Obavezno pratite zdravstveno stanje barem mesec dana nakon uboda.

Ako se bilo gde na telu pojavi crvenilo, praćeno porastom temperature, glavoboljom, bolovima u mišićima i zglobovima i uvećanjem limfnih žlezda u blizini mesta uboda, obavezno se javite infektologu.

Krpelji mogu biti prenosioci više različitih zaraznih bolesti, a u našoj zemlji je trenutno nepobitno dokazano samo postojanje lajmske bolesti.

Njen uzročnik, spiroheta Borelia burgdorferi zatiče se u više različitih vrsta krpelja od kojih je kod nas najopasnija Ixodes ricinus. Ostali krpelji koji se mogu naći u našoj zemlji uglavnom nisu prenosioci bolesti.

Zato je važno pravilno i blagovremeno odstraniti krpelja iz kože. Ipak, ni svaki ubod zaraženog krpelja automatski ne znači infekciju jer ona zavisi od više faktora. Što je duže vremena zaraženi krpelj boravio u koži, to je veći rizik od zaraze. Smatra se da zaražene odrasle jedinke treba da u koži provedu više od 24 sata da bi došlo do prenošenja infekcije, dok kod lutki i larvi taj period može biti i svega nekoliko sati.

Za odstranjivanje krpelja, ako ste u mogućnosti, uvek se obratite lekaru. Ukoliko ste prinuđeni da krpelja sami odstranite, učinite to pomoću pincete, hvatanjem rilice (usnog aparata) krpelja što bliže koži i laganim povlačenjem naviše. Nakon odstranjivanja mesto uboda obavezno dezinfikujte alkoholom.

Ako niste uspeli da pincetom odstranite celog krpelja, odstranite zaostali deo pomoću sterilne igle. Krpelja nikako ne treba čupati, gnječiti, kidati, niti stavljati na njega bilo kakva hemijska ni toplotna sredstva (alkohol, benzin, ulje, lak za nokte, cigareta). Sve to može isprovocirati krpelja da povrati svoj crevni sadržaj i time prenese infekciju, iako do nje možda ne bi došlo.

Izbegavajte boravak gde ima krpelja. Kako to često nije moguće, hodajte betonskim stazama, izbegavajte visoku travu i žbunje, kao i sedenje i ležanje na travi.

U prirodi, deci oblačite svetlu odeću, po mogućstvu dugačkih rukava i nogavica, obujte im čarape i zaštitite glavu kapom, a na nezaštićene delove kože nanesite repelente koji se preporučuju za njihov uzrast. Po dolasku kući obavezno pregledajte telo i odeću.

Skinite sa sebe i deteta svu odeću i istresite je u kadu, kosu iščešljajte gustim češljem i nakon toga pažljivo pregledajte celo telo. Najbolje je da vi pregledate dete, a njega zamolite da pregleda vas. Biće vam ne samo korisno već i vrlo zabavno!

Tekst: Vesna Stanimirović

Izvor: Lepa & Srećna