- Više epruveta je potrebno zbog različitih analiza i tehnologije laboratorija.
- Ostatak krvi se čuva nekoliko dana radi ponovnih testova.
- Nakon toga se uzorci sterilizuju i bezbedno uništavaju.
Scena je poznata gotovo svima: sedite u laboratoriji, tehničar vam vešto pronalazi venu, a vi gledate kako se jedna za drugom pune epruvete vašom krvlju. U tom trenutku mnogi se zapitaju da li je zaista potrebno uzeti toliko krvi i šta se dešava sa svim tim uzorcima.
Iako može delovati da je količina velika, ukupni volumen uzet tokom standardnog vađenja od tri do pet epruveta iznosi oko 15 do 30 mililitara. S obzirom na to da telo odrasle osobe sadrži oko pet litara krvi, taj udeo je manji od jedan odsto, potpuno bezbedan i brzo se nadoknađuje. Razlozi za uzimanje naizgled veće količine krvi strogo su tehničke i medicinske prirode.
Zašto je potrebno više epruveta
Ključni razlog leži u činjenici da se različite analize ne mogu raditi iz istog uzorka. Svaka epruveta ima čep različite boje, a ta boja označava vrstu aditiva koji se nalazi unutra.
Na primer, epruvete sa ljubičastim čepom sadrže antikoagulans EDTA i koriste se za kompletnu krvnu sliku, dok epruvete sa crvenim ili žutim čepom služe za dobijanje seruma za biohemijske analize. Različite analize zahtevaju različite komponente krvi – celu krv, plazmu ili serum – a razdvajanje u više epruveta sprečava unakrsnu kontaminaciju i obezbeđuje tačnost svakog pojedinačnog rezultata.
Korišćenje jedne epruvete za sve bilo bi kao da pokušavate da ispečete kolač i skuvate supu u istoj posudi sa istim sastojcima.
Uloga laboratorijske tehnologije
Pored hemijskih razlika, važna je i logistika savremenih laboratorija. Analize se danas rade na sofisticiranim automatizovanim uređajima koji funkcionišu poput robotske trake. Ti analizatori zahtevaju minimalni volumen uzorka u epruveti kako bi njihove tanke sonde mogle precizno da usisaju tečnost.
Ako je nivo krvi prenizak, sonda može povući vazduh ili ćelijski talog, što dovodi do greške u merenju ili kvara na osetljivom instrumentu. Zato su vakuumske epruvete fabrički kalibrisane da povuku tačno određenu količinu krvi koja garantuje nesmetan rad sistema.
Zašto se uzima "rezerva" krvi
Jedan od najvažnijih razloga za uzimanje "viška" krvi jeste stvaranje sigurnosne rezerve. Nakon početne analize laboratorija ne baca odmah ostatak uzorka.
Ako je rezultat graničan, neočekivan ili tehnički sumnjiv, test se ponavlja iz istog uzorka kako bi se nalaz potvrdio. Time se smanjuje mogućnost greške i izbegava novo vađenje krvi od pacijenta.
Gde završava ostatak krvi
Nakon što je analiza završena i nalaz potvrđen, epruvete sa ostatkom krvi ne bacaju se odmah. One se čuvaju u strogo kontrolisanim uslovima, najčešće u frižiderima na temperaturi od 2 do 8 °C.
Vreme čuvanja zavisi od vrste uzorka i stabilnosti komponenti koje se analiziraju. Serum i plazma obično se čuvaju tri do sedam dana, dok se cela krv čuva znatno kraće, najčešće 24 do 48 sati, jer se krvne ćelije brzo razgrađuju.
U izuzetnim slučajevima, za naučna istraživanja ili specifične testove, uzorci se mogu zamrznuti i čuvati mesecima, pa čak i godinama, piše Ordinacija.hr.
Kako se krv bezbedno uništava
Kada istekne propisani rok čuvanja, uzorak postaje medicinski otpad sa kojim se postupa po strogim zakonskim i bezbednosnim protokolima. Uzorci se ne bacaju običnim putem, već se uništavaju tako da se ukloni svaki biološki rizik.
Najčešće se koriste dve metode:
autoklaviranje – sterilizacija vodenom parom pod visokim pritiskom i temperaturom iznad 121 °C, čime se uništavaju virusi i bakterije
incineracija – spaljivanje u specijalizovanim pećima na veoma visokim temperaturama, pri čemu se sav biološki materijal pretvara u sterilni pepeo
Na taj način ciklus uzorka se bezbedno završava.
BONUS VIDEO: