- Brenda Mejson Parmele zamenila je veliku kuću preuređenim autobusom od 29 kvadrata i uspela da ovu selidbu završi za 31 dan.
- Kasnije je postala savetnica za smanjivanje životnog prostora i kroz blog, knjigu i radionice pomaže ljudima da se oslobode viška stvari.
Većina ljudi koja se odluči da se preseli u manji dom najpre počinje da razmišlja o tome gde će smestiti sav nameštaj i stvari koje su godinama skupljali. Brenda Mejson Parmele otišla je korak dalje: kuću od skoro 300 kvadrata zamenila je preuređenim autobusom u kojem danas nema ni celih 30 kvadrata životnog prostora. Za ceo poduhvat trebao joj je samo 31 dan, a iskustvo koje je tada stekla kasnije je pretvorila u posao.
Naime, Brenda je još u februaru 2015. godine živela u iznajmljenoj kući sa pet spavaćih soba i tri kupatila. No, kako su deca odrasla i pripremala se za odlazak na studije, želela je da se vrati iz Jute u Virdžiniju, bude bliže porodici i pritom pronađe jeftiniji način stanovanja. Umesto da kupuje ili gradi malu kuću, odlučila se za nešto posve drugačije - stariji autobus koji je član porodice pokušavao da proda, a koji je još 1998. bio preuređen u dom na točkovima.
U maju je počela da raščišćava stvari koje je skupljala punih 50 godina u svom dotadašnjem domu. Autobus je u Virdžiniju stigao 20. juna, a u septembru je već objavljivala fotografije svog novog doma. U početku nije imala ni tekuću vodu, a morala je da osmisli i praktična rešenja za grejanje, kuvanje, skladištenje stvari i kupatilo.
Potpunu promenu načina života, ceo proces preseljenja i smanjivanja životnog prostora dokumentovala je na svom blogu "Smaller Living Huge Life".
Brenda i dalje živi u preuređenom autobusu od 29 kvadrata, a u međuvremenu je postala savetnica za smanjivanje životnog prostora, autorka i predavačica. Kroz svoju platformu savetuje ljude koji žele da se reše viška stvari, presele se u manji prostor ili jednostavno bolje organizuju dom. Razvila je sopstvenu metodu, napisala knjigu i nudi različite oblike podrške, od edukacija do individualnog rada. Organizuje i besplatne radionice na internetu, na kojima polaznicima objašnjava prve korake i pomaže im da se lakše pokrenu.
Upravo je o tome govorila i u razgovoru za portal "Real Simple", podelivši nekoliko saveta za lakše odvajanje od predmeta koji se čuvaju godinama, a često su povezani sa osećajem krivnje.
Prema njenom mišljenju, prva greška koju ljudi prave kada počnu da smanjuju životni prostor jeste uverenost da je reč isključivo o problemu prostora. Imate manje ormana, nemate više podrum, kuhinja vam je manja i tome morate da se prilagodite, ali mnogo je teže odlučiti šta da uradite sa predmetima koji vas podsećaju na važne ljude i razdoblja života.
To predstavlja problem odlučivanja, a ne prostora. Svaki predmet koji uzmete u ruke zapravo je osoba ili jedno životno poglavlje koje možda još niste spremni da zatvorite, objasnila je i dodala da nije neobično da dečji crteži ili stare uspomene iznenada izazovu tugu. Ne dramatizirate i niste neorganizovani, jer vi zapravo tugujete.
Kako bi se lakše prepoznali razlozi zbog kojih se teško odvajamo od određenih predmeta, Brenda savetuje da se najpre osvesti šta nas tačno veže uz njih. Najčešće je reč o novcu koji je za njih izdvojen, strahu da će jednoga dana ipak zatrebati ili sentimentalnoj vrednosti zbog osobe koja ih je darovala ili uspomene koju predstavljaju. Kada prepoznate šta vas veže uz predmet, napokon možete doneti odluku umesto da samo stojite i gledate u njega.
Pre nego što počnete da praznite ormane i fioke, preporučuje se da razmislite o tome kako bi budući dom trebalo da izgleda i kakav biste život voleli da vodite u njemu. Tako ćete mnogo lakše procenjivati šta je zaista potrebno, a šta čuvate samo iz navike.
Umesto da razvrstavate stvari prostoriju po prostoriju, savetuje se da to radite kategoriju po kategoriju. Na primer, skupite na jedno mesto svu odeću, pa onda posteljinu, zatim knjige ili kuhinjski pribor, bez obzira na to u kojoj prostoriji ove predmete držite. Tako ćete lakše steći uvid u to koliko čega zapravo imate.
Važan je i redosled. Najpre se pozabavite jednostavnijim kategorijama, dok se sentimentalni predmeti i garaža ostavljaju za kraj. Na taj način postepeno uvežbavate da donosite odluke pre nego što se suočite s onima koje su emocionalno najzahtevnije.
Kada dođe trenutak izbora, pomažu tri jednostavna pitanja: da li vam predmet zaista treba, da li ga koristite i da li ga volite. Ako je odgovor na barem jedno od njih potvrdan, predmet zaslužuje mesto u novom domu. Ako su sva tri odgovora negativna, verovatno je vreme za rastanak.
Odvajanje od predmeta može biti lakše ako znate da će nekome drugome još koristiti. Brenda zato preporučuje da stvari koje vam više nisu potrebne pokušate da prosledite članovima porodice, prodate kao polovnu robu ili donirate odgovarajućem udruženju. Tada to više ne doživljavate kao gubitak, nego kao poklon.
Ipak, potraga za novim vlasnikom ne bi trebalo da postane još jedan izvor stresa. Ako se pokaže da za predmet nema zainteresovanih, nema potrebe za beskrajnim traženjem savršenog rešenja. Ono što se može reciklirati treba odvojiti, a ostatak baciti.
Cilj zapravo nije rešiti se što većeg broja stvari po svaku cenu, nego zadržati ono što ima stvarnu vrednost u životu kakav želite da živite.
U galeriji pogledajte divan mali stan od 43 kvadrata.
BONUS VIDEO:
Tekst: Jutarnji / Lepa&Srećna / J.G.