U traganju za zrncem humora, vica, dosetke, koji bi uneli malo dobrog raspoloženja u jednoličnu svakodnevicu, ozbiljan profesor teorije arhitekture sa Prinstona izabrao je ptičicu i njen ljupki cvrkut. Oni bez duha i znanja reći će: "Pa šta, čajnik ko čajnik. Sasvim će dobro funkcionisati i bez te cvrkutave budalaštine.” 

Da, oni su u pravu, jer njima je dovoljna samo kupuća voda za čaj, a mrzovolja će ih i tako, sa ptičicom ili bez nje, pratiti celoga dana. S jedne strane, ovaj čajnik je stvarno ko svi drugi: ima posudu za vodu, poklopac, dršku i pipak za sipanje vode u šolju. Ali moda u dizajnu 80-ih godina prošlog veka nalagala je nešto više, kao na primer da predmet postane slavan i da ponese epitet must have, ako ste osoba koja ume da bira i zna šta hoće. Dakle, kod ovog čajnika dizajner je poštovao sve kriterijume dobrog dizajna: funkciju, estetiku, izbor i obradu materijala, vrhunski kvalitet. 

Kada je o estetici reč, zadovoljeni su vizuelni zahtevi u smislu proporcije, harmonije, ravnoteže, ritma. Ostalo je još pitanje naglaska, isticanja, nečega što će jedan predmet razlikovati od mnogobrojnih drugih koje nudi tržište. Nešto što će privući i zadržati pažnju konzumenta. Detalj raspoznavanja. I dizajner je izabrao pticicu, i ne samo nju. Ptičicu koja cvrkuće! Kada voda u čajniku provri, ptičica ljupkim cvrkutom obaveštava vlasnika da je obična "česmuša" spremna da postane nešto više: prijatan čajni napitak. 

Čajnik je izrađen od poliranog čelika i poliamida i odmah je privukao pažnju postmodernih dizajnerskih krugova, pre svega, rodonačelnika pokreta iz Italije. Od tada sve do danas čajnik se sa uspehom lansira i prodaje kao ekskluziva s dizajnerskim potpisom. 

Američki arhitekta i dizajner, rođen je 1934. Indijana. Diplomirao je arhitekturu na fakultetu u Sinsinatiju, a magistrirao na Harvardu. Bio je član tzv. Njujorške petorke (Piter Ajzenman, Ričard Majer, Čarls Gvatmej, Džon Hejduk). 

Arhitektonsku praksu započeo je u Prinstonu, Nju Džerzi, i dugo je bio na čelu firme koja je projektovala veliki broj komercijalnih i rezidencijalnih građevina i enterijera. Godine 1979. izabran je za počasnog clana Američkog instituta arhitekata, a 1999. dobija Nacionalnu nagradu za umetnost. Osamdesetih godina prošlog veka raskida sa osnovnim principima modernizma i priključuje se pokretu postmodernizma, pri čemu odstupa od strogo proklamovanih pravila i počinje da unosi duhovitost, boje i citate u svoje, ne samo arhitektonske već i dizajnerske projekte.

Kada je 1982. godine po prvi put italijanska grupa javno izlagala svoje novo viđenje oblasti arhitekture, enterijera i dizajna, među njima je bio i jedan Amerikanac: Majkl Grejvs. Njegov rad je privukao pažnju firme Alesi  iz Italije i oni su još 1985. napravili "čajnik sa ptičicom" i lansirali ga na tržište na tržište. Ovaj čajnik je bio i ostao najuspešniji eksperiment firme "Alesi" sa postmodernizmom. Kombinacija ozbiljne forme od blistavog čelika s majušnom pticom od plastike postala je simbol razmeđe dva stilska pravca i poimanja vrednosti u domenu dizajna upotrebnih predmeta. 

Majkl Grejvs, koji je 2003. godine oboleo od bakterijskog meningitisa i ostao prikovan za invalidska kolica, još uvek je aktivan i uključen u brojne dizajnerske projekte.  

Marijana Milosavljević, 
dipl. istoričar umetnosti