Površina svakog stana deli se zidovima na pojedine prostorije. Najveći deo stambene površine zauzimaju sobe, manji deo kuhinja i kupatilo, a najmanji deo hodnici.

Sobe u stanu imaju svoju namenu: dnevna soba služi za odmor, posete i okupljanja, dečja za spavanje i rad dece, a radna za umni rad i primanje gostiju itd.

Dnevna soba je najveća i najlepša i treba da ima balkon ili terasu. Treba da ima lepe proporcije, ne sme da bude ni suviše kvadratna ni suviše izdužena, mora da ima dovoljno sunca i da bude u direktnoj vezi s trpezarijom. Nameštaj za dnevnu sobu valja pažljivo birati jer se od njega mnogo zahteva. Treba da bude trajan i da lepo izgleda, ali i višenamenski jer dnevna soba ponekad treba da posluži za rad ili za spavanje. Raspored nameštaja u dnevnoj sobi treba da je takav da tapacirana garnitura za sedenje ne preseca prolaz kroz sobu, dok regalski elementi moraju biti tamo gde neće delovati previše arogantno.

Trpezarija, spavaća i dečja soba

Trpezarija je zapravo soba za obedovanje. Nekada je to bila velika prostorija, a danas je svedena na minimum, na sto i stolice, eventualno manji ormarić sa fiokama. Savremeni tempo života sveo je aktivnosti na međuprostor od frižidera do fotelje u dnevnoj sobi, a velike trpezarije sa stolovima za deset osoba nalazimo samo još u starim porodičnim kućama.

Spavaća soba klasičnog tipa za spavanje odraslih treba da bude u mirnom delu stana, podalje od ulaznih vrata, okrenuta jugoistoku i uz mogućnost prirodnog provetravanja. U nju treba da budu smešteni krevet za dve osobe, noćni ormarići, komoda za veš i garderobni elementi. Prilikom raspoređivanja nameštaja u spavaćoj sobi treba pripaziti da krevet bude van domašaja promaje i da oko svakog komada nameštaja bude dovoljno prostora.

Dečja soba treba da bude u mirnom delu stana, u blizini kupatila. Trebalo bi da ima mogućnost dobrog provetravanja i zagrevanja. 

Arh. Radmila Milosavljević,
osnivač Dopisne škole za dizajn enterijera
„Ambijent”, www.ambijent.net