- Vera Ivanovna verovala je da joj sin piše pisma skoro dve decenije – istina je bila šokantna.
- Žena koja je navodno bila „zaštita“ njenog sina zapravo je bila kriva za njegovu smrt.
- Finansijska prevara i emotivna manipulacija trajale su 20 godina pre nego što je sve otkriveno.
Vera Ivanovna iz Rusije godinama je primala pisma za koja je verovala da su od njenog sina Arkadija. Njena priča o poverenju, lažnoj nadi i dvadesetogodišnjoj obmani zavšava se šokantnim otkrićem – sin je mrtav, a pisma je slala žena koja ga je ubila. Finansijska i emotivna manipulacija trajala je decenijama, ostavljajući Veru u agoniji dok istina konačno nije isplivala na površinu.
Vera Ivanovna iz Rusije godinama je živela mirno, sve dok njen život nije postao jeziva priča o obmani, lažnoj nadi i poverenju koje ju je skupo koštalo. Više od dvadeset godina bila je uverena da je njen sin Arkadij Mustjukov živ, da se krije od opasnih ljudi i da joj piše pisma koja je dobijala svakog petog u mesecu. Na kraju se ispostavilo da je sve vreme komunicirala sa ženom koja ga je ubila.
Vera je 20 godina čuvala pisma za koja je verovala da su od mrtvog sina.
Godina 1996. bila je prelomna za tada dvadesetdevetogodišnjeg Arkadija. Posle povratka iz vojske nije uspevao da pronađe stabilan posao, a ni njegov privatni život nije bio miran. Pre odlaska u vojsku imao je vezu sa ženom po imenu Ina, koja mu je rodila sina. Po povratku se u njegovom životu pojavila osam godina starija Antonina Loginova, majka dvoje dece iz prethodne veze.
Krajem septembra te iste godine, Vera je na kapiji svoje kuće pronašla poruku za koju je verovala da ju je napisao Arkadij. Tvrdio je da je u nevolji i da mora hitno da nestane. Rukopis je ličio na njegov. Ubrzo je počela čudna prepiska koja će trajati skoro dve decenije.
Antonina je svakog petog u mesecu donosila nova pisma. Vera je godinama verovala da sin negde preživljava i da pokušava da se vrati kući kada bude bezbedno.
"Pisala bih mu kako sam, stalno sam ga pitala kada će doći. A on je odgovarao: Ne mogu da se pojavim u Krasnokamensku. Veliki igrači su mi presekli dovod vazduha", ispričala je Vera.
Veza majke i sina odvijala se isključivo preko kratkih poruka koje je Antonina donosila. Arkadij je navodno bio u bekstvu, tražio je novac, hranu i pomoć. Vera mu je slala sve što je mogla – i novac i pakete – verujući da mu time spašava život.
Postojala su čak i "pravila": nije smela da obaveštava policiju i morala je da uništi svako pismo nakon čitanja. Navodno ju je tako štitio od ljudi koji ga progone.
Svet je u međuvremenu ušao u eru mobilnih telefona i interneta, ali on je, po navodnim pismima, odbijao svaki oblik savremene komunikacije. Kad god bi ga Vera zamolila da se javi telefonom, sledeći odgovor je bilo opravdanje. I tako sve do novembra 2015, kada su pisma odjednom prestala da stižu.
Početkom 2016. godine, Vera je primila poziv sa nepoznatog broja. Mislila je da će konačno čuti glas svog sina. Umesto toga, ženski glas joj je saopštio istinu koju niko ne bi poželeo da čuje: njen sin je mrtav više od dvadeset godina. Vest joj je prenela Jelena, prijateljica Antonine Loginove, koja više nije mogla da ćuti.
"Skoro 20 godina dolazila je kod mene, pila čaj, ručala, lagala me u lice! Čak je dolazila na Arkadijev rođendan i čestitala mi: Srećan rođendan! Kad se sada setim svega, jeza me hvata", rekla je Vera.
Prema rečima Antonine Loginove, prvih nekoliko godina zajednički život sa Arkadijem bio je miran. Brinuo je o njenoj deci i trudio se da doprinese porodici. Vremenom je, kako je tvrdila, počeo da pije i navodno postao agresivan, što je kulminiralo u jesen 1996. godine.
Tog dana, dok dece nije bilo kod kuće, izbila je žustra svađa. Antonina je na saslušanju tvrdila da se branila i da je u panici reagovala kako je mogla. Zatim je, u strahu, sakrila tragove i nastavila da živi kao da se ništa nije desilo.
Godinama kasnije, kada je stara kuća srušena, upravo na tom mestu pronađeni su posmrtni ostaci, što je potvrdilo da njeno priznanje nije bilo izmišljeno.
Zbog toga što je zločin počinjen 1996, prema tada važećem zakonu, rok za krivično gonjenje odavno je istekao. Advokat Jevgenij Zobov objasnio je da Antonina zbog zastarelosti nije mogla da bude procesuirana za ubistvo.
Ipak, pravda ju je delimično stigla: osuđena je za dugogodišnju finansijsku prevaru, jer je gotovo dvadeset godina uzimala novac i pakete namenjene Arkadiju. Provela je oko četiri godine u zatvoru, a zatim se sa ćerkom preselila u drugi grad.
"Glavno je da sam odgajila svoju decu i učinila ih normalnim ljudima. Imaju porodice, rade, nisu alkoholičari. Ja sam dobra majka, ali Arkadijeva majka nije", rekla je Antonina, hladnokrvno odbacujući svaku odgovornost za tragediju koju je izazvala. Pročitajte i sudbinu muškarca koji je tražio biološku majku punih 20 godina.
Tekst: Blic / Lepa&Srećna / Jasmina Glišić