Ljubav ne poznaje granice, države ni religije, a teško je pronaći jezičku ili kulturološku prepreku koju ne može da savlada. Kada se Patriša Kaunda iz Zambije zaljubila u Srbina, odlučila je da promeni ne samo prezime, već i državu, pa čak i kontinent. Danas živi u Čačku, te srpski govori gotovo besprekorno, sa velikim uživanjem izvodi naše tradicionalne pesme, a takođe je prešla i u pravoslavlje.
Dok neki sanjaju o američkom snu, Patriša je sreću pronašla u Srbiji. Zbog ljubavi prema Čačaninu koji radi u IT sektoru, prešla je više od 9.600 kilometara, zamenivši rodnu Zambiju gradom na Zapadnoj Moravi. Patriša Kaunda Radojičić već nekoliko godina živi u Srbiji u srećnom braku, sa čovekom kojeg je upoznala preko sajta za upoznavanje 2019. godine.
Dugo su se dopisivali, sve dok nisu odlučili da se sretnu uživo – i tada je bilo jasno da su pronašli jedno drugo. Ubrzo je svom prezimenu dodala i suprugovo, a za vrlo kratko vreme simpatična Zambijka savladala je srpski jezik, pa njene objave i snimci na društvenim mrežama osvajaju srca mnogih svojim šarmom i prirodnošću.
Na TikToku deli svoja razmišljanja o različitim temama, ali i peva stare narodne pesme koje je zavolela. Otkrila je da uživa u kuvanju, posebno u pripremi sarmi, a svekrva joj je, kako kaže, "divna žena i čista duša", pokazala kako se prave domaći kolači. Ono što je posebno oduševljava je to što ljudi u Srbiji neguju bliske porodične veze, a život u Čačku opisuje kao miran, lep i – ukusan.
Svoje srce otvorila je i za pravoslavlje. U jesen 2023. godine, Patriša se krstila u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice, događaj koji je za nju imao poseban, dubok značaj i koji je više puta isticala kao jedan od važnijih trenutaka u njenom životu.
"Ja sam sada pravoslavna hrišćanka. Pravoslavlje je za mene bitno, kao i za mog muža, porodicu i našu budućnost."
U jednom snimku otkrila je i kako je izgledalo to iskustvo pormene vere, odnosno prelazak iz pentekostalne u pravoslavnu crkvu. U početku su joj, priznaje, mnoge stvari delovale neobično.
"Kada sam prvi put otišla u crkvu, bilo mi je veoma čudno, i izgledala je čudno, kao da je vladala neka kultna atmosfera. Nije mi se sviđalo što moramo da nosimo majice dugih rukava i suknje, da pokrivamo kosu, jer je to jednostavno bilo puno posla za mene, posebno leti kada je vruće."
"Pitala sam se zašto sveštenici nose crno. Nikada nisam razumela koncept ispovesti, kada sam to mogla jednostavno da uradim sama tokom molitve. Bilo je teško prilagoditi se postu više puta godišnje. Pitala sam se zašto je u crkvama i manastirima toliko fresaka... Nije mi se sviđalo, niti sam razumela, zašto mora da se stoji tokom službe..."
Ali, sve se promenilo posle godinu dana, kaže Patriša Kaunda.
"Crkva mi sada ne deluje čudno, osećam se kao kod kuće. Pesme i službe su na srpskom, ali osećam mir i Božje prisustvo, jer Bog nema jezičkih barijera kada komunicira s nama. Prešla sam u pravoslavnu veru i verujem da ću nastaviti ovde da osećam prisustvo Boga, jer ćemo moj muž i deca uvek biti pravoslavni."
BONUS VIDEO: