Samo nešto više od dva odsto roditelja dece u uzrastu između 11 i 18 godina ima potpuni nadzor nad svojim detetom dok je ono na internetu. Trećina mališana, njih oko 36 odsto, kaže da njihove roditelje ne zanima šta oni rade na internetu. Tako verovatno roditelji i ne znaju da većina maliana i mladih koji „koketiraju” s virtualnim svetom svakodnevno dobija elektronsku poštu ili otvara web stranicu pornografskog sadržaja. Takođe, 81 odsto dece internetom se koristi radi komunikacije sa drugima, pa sve češće, umesto da se druže u „stvarnom” svetu i igraju se, kako je to nekada bilo uobičajeno, prijateljstva neguju - virtualno. Da li to znači da je na pomolu stvaranje generacije otuđenih ljudi?

Deca znaju više od roditelja.

Navedeni podaci rezultat su istraživanja o navikama i iskustvima dece i mladih na internetu koja su nedavno sprovedena na uzorku od 2.700 učenika u dobi od 11 do 18 godina. Posebno zabrinjava činjenica da veliki deo sadržaja koji deca dobijaju nije ono što su sami tražili na nekom od internet pretraživača, već im je, da to nisu ni želeli, poslato porukom ili linkom. Najčešće je bilo reči o pornografskom sadržaju. Takođe, na internetu je vrlo česta pojava lažno predstavljanje. Čak 20 odsto dece barem jednom je doživelo da se neko lažno predstavljao njihovim imenom i tako komunicirao internetom. Čak 40 odsto dece navelo je da je neko tražio od njih da se fotografišu ili snimaju bez odeće, a mnogo njih je internetom dobilo i uznemiravajuće poruke. Svi ti podaci pokazuju kako elektronsko nasilje sve više uzima maha, i to bi trebalo da bude upozorenje mnogim roditeljima koji još uvek nemaju nadzor nad onim što njihovo dete čita ili gleda na internetu.

Net omogućava anonimnost, koju je nemoguće postići u bilo kojoj drugoj vrsti komunikacije. A ta anonimnost oslobađa i podstiče ljude da komuniciraju intimnije nego što bi to činili u ličnim kontaktima. Omogućava i lažno predstavljanje. Stoga treba upozoriti roditelje na sledeće: ako im dete kaže da je upoznalo dobrog prijatelja na internetu, neka ga podsete da je sve ono što zna o tom „prijatelju” samo ono što mu je ta osoba rekla, odnosno napisala, i da ništa od toga ne mora da bude istina - upozoravaju psiholozi. Celoj priči dodatnu težinu daje činjenica da su mnogi roditelji, iako živimo u vremenu kad je kompjuter postao nužan u svim sferama života, informatički nepismeni. Strah od računara, neznanje, nespretnost... ono je što mnoge roditelje čini nemoćnim, jer njihova deca, u stvari, o svemu tome znaju mnogo više od njih.

Računar u Srbiji ima 46,8 odsto domaćinstava, a priključak za internet 36,7 odsto, pokazuju rezultati istraživanja o upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija za 2009. godinu, koje je sproveo Republički zavod za statistiku. Korišćenje računara u domaćinstvima poraslo je za šest odsto, dok je upotreba interneta povećana za 3,5 % u odnosu na 2008. godinu. Više od 2,08 miliona ljudi u Srbiji koristi računar svakog, ili skoro svakog dana, dok više od 1,45 miliona građana svaki dan koristi internet. I, kako onda imati pod kontrolom nešto što je u tako širokoj upotrebi? Više od trećine dece, korisnika interneta, upravo je tim medijem dobilo poziv na susret ili seks.

Zavisnost od interneta.

Stručnjaci navode nekoliko smernica za roditelje. Prva je - dajte deci do znanja da ste zainteresovani za njihove online aktivnosti i tražite da vam pokažu sajtove koje posećuju. Važno je takođe da se potrudite da deca razumeju kako je stranac uvek stranac, bez obzira na to da li komunicira sa njim internetom ili licem u lice i da treba da budu oprezni u iznošenju svoje intime. Deca moraju da budu svesna da se mnogi lažno predstavljaju i da njihov virtualni prijatelj možda nije tako savršen kakvim se čini. Podjednako je važno i da roditelji postave pravila za upotrebu računara, jer sve više, i sve češće, deca postaju zavisnici od interneta.

U svetu, ali i u našoj zemlji, sve više roditelja traži pomoć psihijatara za decu koja su nervozna i razdražljiva ako im je uskraćen odlazak na internet. Ta se deca otuđuju od porodice i stvarnih prijatelja zbog snažne želje za virtualnim komuniciranjem i na neki način gube dodir sa realnim svetom, osećaj za vreme, čak i zanemaruju osnovne životne potrebe poput ishrane. Preterana upotreba interneta često ima veze sa poremećajima spavanja, jer je većina online korisnika najaktivnija upravo noću. Zbog svega toga nije ni čudno da se zavisnost od interneta često naziva i „drogom 21. veka”. Sve te činjenice postaju još ozbiljnjije kad shvatimo da internet nasilje sve više uzima maha, što pokazuju i najnovija istraživanja.

Iskustvo majke.

„Rano sam ostala bez supruga, sama sa sinom i kćerkom. Želeći da im pružim finansijsku sigurnost, radila sam dva posla i nikad me nije bilo kod kuće. Sada se kajem, jer da sam više bila prisutna, možda bih i pre primetila da se nešto događa sa mojim detetom. Moj sin, tada 14-godišnjak, uvek je bio veseo i druželjubiv, ali je odjednom počeo da se povlači u sebe. Tumačila sam to kao pubertetske mušice, uobičajene za taj uzrast. Ali, on je sve manje bio zainteresovan za spoljni svet i ljude oko sebe, tvrdio je da ne treba da ide ni u školu, bioskop, prodavnicu... kad sve što mu je potrebno ima na internetu. Dugo mi je trebalo da shvatim da ima problem i potražim pomoć”, priča K. P. iz Beograda.

Danijela Petrov