Svakog dana prolazila sam kroz isti pakao: toliko obaveza i toliko mesta na koja moram da stignem, a toliko kriza bude u toku dana da se svake večeri vraćam kući kao prebijena.

I uvek sam se pitala kako u svemu tome uspeva moja koleginica Dragana, uvek smirena, nikad u stresu, kao da je supermenka!

Odlučila sam da je posmatram malo pažljivije i otkrijem strategiju pomoću koje ona uspeva da se izbori sa obavezama i problemima.

Prvo čega sam se setila jeste njena omiljena rečenica koja me je dugo nervirala a sada mi je palo na pamet da je možda baš ona ključ problema. "Kome će to biti važno za 3 meseca? Samo opušteno", znala je Dragana da mi kaže u trenutku kad sam ja bila toliko nervozna da mi je dolazilo da čupam kosu.

"Kako možeš to da mi kažeš?", odgovarala sam joj ja. A sada mi je iznenada sinulo pred očima. Zaista, kome će moja briga zbog kašnjenja ovog jutra biti važna za 3 meseca? Jesam li inače redovna? Jesam. Jesam li odgovorna prema obavezama? Jesam. Dakle, samo opušteno, moje kašnjenje će se vrlo brzo zaboraviti.

Zatim sam zapratila Draganin Instagram nalog. Mnoštvo slika sa letovanja, otkačene fotke sa vikenda, osmesi, mnogo selfija bez šminke. Koji je Draganin omiljeni haštag? Već sam i slutila šta ću otkriti, a moje predviđanje pokazalo se tačnim: glavni tag je bio, naravno, #samoopušteno. Na skoro svakoj slici!

Na kraju sam se jednog dana zaglavila s Draganom u gradskoj gužvi u autobusu. Ćaskale smo neko vreme a onda je temi ponestalo. Ja sam mahinalno izvadila mobilni telefon, a Dragana je iz torbe izvukla - knjigu! Neverovatno, pomislila sam. Za našu generaciju uobičajeno je da čekanje prekraćuje listanjem objava na Fejsu. "Ja to nikad ne radim u autobusu, takva mi je neka filozofija. Meni je cool da malo nešto pročitam, ovu knjigu sam počela juče i baš je dobra", rekla mi je Dragana.

Počelo je da mi sviće pred očima. Dragana stvarno ima fazone protiv nervoze koji meni nisu pali na pamet, ali moraću i ja da ih primenim. Samo opušteno.