Svaka promena u našem životu, pa tako i svaka promena u zdravstvenom stanju organizma, dovodi do određenih reakcija naših psihičkih funkcija (pažnje, misaonog toka, emocija).

Pojava više bolesti kod jedne osobe (komorbiditet) sama po sebi dodatno utiče na pomenute psihičke funkcije, pa se upravo takvi pacijenti javljaju psihijatru ili psihoterapeutu za pomoć. Najvažnije od svega je da prihvatite činjenicu da psihoterapija nije bauk! Naprotiv, nekada je jedan od najboljih lekova.

Tuga i odbačenost

Sama informacija o ugroženom zdravlju kod ljudi izaziva različite reakcije.

Osećamo se napeto, zabrinuto, tužno, odbačeno...

U zavisnosti od toga kako sami tumačimo situaciju u kojoj se nalazimo, najviše doprinosimo tome šta ćemo osećati, i u kojoj meri. Takođe, razmišljanje i stav o daljem toku i mogućem ishodu bolesti ili tretmana, utiču na našu mentalnu reakciju.

Osvestite osećanja

Emocije su psihičke funkcije koje se javljaju kao direktan odgovor “podražaja” našeg sistema vrednosti.

Samim tim, što je nastala promena za nas važnija - intenzitet emocije je jači. S obzirom da za većinu ljudi život i zdravlje imaju visoku vrednost, to su i osećanja vezana za promene zdravstvenog stanja često intenzivne.

Pošto bolest i te kako može da utiče na aspekte života koji su nam važni - kao što su radna sposobnost, odnosi sa drugim ljudima i slično, često sama reakcija može da bude uzrokovana upravo promenama (ili strepnjom od promena) u navedenim aspektima života.

Osoba može da oseća jednu emociju po pitanju svog zdravstvenog stanja, a drugačiju emociju vezano za druge životne aspekte koji su ugroženi promenom opšteg zdravlja.

Sa druge strane, čovek može da oseća isto po pitanju obe novonastale situacije, što doprinosi određenom intenzitetu osećanja.

Treba napomenuti da se često dešava da ljudi nemaju realan uvid u stepen uticaja trenutne bolesti na druge životne aktivnosti.

Stoga se može desiti da neka osoba strahuje da će biti odbačena, ismevana, ili smatrana manje vrednom zbog svog zdravstvenog stanja, a da se to zapravo ni ne dešava. Ili, pak, da smatra kako su promene u drugim aspektima života u stvari posledica nečeg drugog, a ne same bolesti.

U takvim situacijama je važno da osoba kroz razgovore sa stručnim licem stekne adekvatan uvid u stepen uticaja svog trenutnog stanja na druge aspekte života.

Razgovor takođe može da pomogne da osvestimo svoja osećanja ukoliko nismo sigurni šta tačno osećamo po pitanju novonastalih promena.

To može da bude korisno ukoliko imamo različite emocije po pitanju novonastalog zdravstvenog stanja u odnosu na promene u drugim životnim aspektima.

Hronična fizička bolest može izazvati psihološke efekte - od anksioznosti, stresa, brige za budućnost, pa preko nesanice i teškoća sa disanjem, do depresije.

Svaka od ovih tegoba zaslužuje adekvatan stručni tretman.

Tekst: Žaklina Milenković

Izvor: Lepa & Srećna