Više od deset godina prof. dr Milan Milić bavi se racionalno-emocionalnom i kognitivno-bihejvioralnom terapijom (REKBT). Odnedavno, u radu s pacijentima primenjuje i istinu kao važnu „lekovitu supstancu”.   

Tema istine i istinitog je novi momenat, proširenje pomenutog pristupa u formi implementiranja epistemoloških postulata. Epistemologija (grčki episteme – znanje i logos – razlog, govor, um, nauka) je filozofska disciplina koja se bavi istraživanjem znanja, njegovim izvorima i dometima odnosno kritičkim osvrtom na naše mogućnosti u tom smislu. Kako je znanje po definiciji „opravdano istinito verovanje” (Platon), verovatno naslućujete zašto je to važno za temu istine – kaže prof. dr Milan Milić, psihijatar i psihoterapeut, autor knjiga „2+2=4 Psihološki vodič za svaki dan”, „Ostrva svesti” i „Mudrac”. 

PROČITAJTE VIŠE:SAVLADAJTE NAJVAŽNIJU ŽIVOTNU LEKCIJU: otkrijte vaš put do sreće

Drugim rečima, za sve što tvrdimo da znamo treba da imamo opravdanje ili dovoljan razlog, to mora biti istinito i moramo biti uvereni u to. 

– Ako nešto od tih elemenata fali, to onda ne možemo zvati znanje. Na primer, kada vam se pokvari termometar u sobi a vi to ne znate, možete imati opravdanje i verovati da je temperatura 22 stepena, mada to nije istina i time nije znanje. Student na ispitu može slučajno zaokružiti tačan odgovor, što je onda istinito i on veruje u to, ali nema opravdanje, te nije znanje.

Konačno, ljudi su stotinama godina verovali da se Sunce okreće oko Zemlje, čak su i mnogi tadašnji proračuni bili opravdanje za to, ali to nije istina i oni su, dakle, bili u neznanju. Koliko god vam ovo možda delovalo komplikovano, verujem da će većina ljudi razumeti poruku da mnogo toga što mislimo da znamo, u stvari ne znamo.

Ispitivanjem, analizom, suočavanjem s neznanjem o sebi i svetu oko nas, pacijent i ja polako proširujemo njegovo znanje odnosno uvodimo istinu u njegov život – objašnjava naš sagovornik. 

Postavlja se pitanje zašto ljudi nisu spremni da se suoče sa istinom. Kako kaže prof. dr Milić, kada jednom nešto stvarno saznamo o sebi, praktično nije moguće da ostanemo na istom mestu, da ništa ne promenimo. Šta to znači? Mnogi od nas se u toku života prilično izvešte da sebe uspešno obmanjuju, pa kada jedna samoobmana više ne funkcioniše, zamenjujuje drugom i zadržavaju status kvo.

Spoznata istina, pravo znanje o nečemu stavlja tačku na sve prethodno i tera vas da okrenete novi list. To ne znači nužno da nešto u životu morate da menjate, ali svakako se menjate iznutra. 

PROČITAJTE VIŠE: OSLOBODITE SE FOBIJA: kako nam strahovi zagorčavaju život (VEŽBA PROTIV STRAHA)

I upravo to je ono što boli, pošto podrazumeva da se neki snovi sruše, neki životni stavovi obesmisle, neke nade umru. Međutim, to je samo naizgled strašno, jer ne bi bilo urušeno da nije bilo trošno, te je samo smetalo, kao kvaran zub ili trun u oku.        

– Kada kažem da koristim istinu kao lekovitu supstancu, ljudi obično misle da ja saznam određenu istinu o nekom pacijentu i zatim mu to saopštim. Ponekad, i to retko, ide i tako, međutim, standardni pristup je da ja postavljam pitanja i navodim pacijenta da daje odgovore koji ga direktno vode istini. Taj metod postavljanja pitanja na koja se može dati samo jedan odgovor, što vodi jednom jedinom zaključku, naziva se sokratovskim dijalogom. To je ujedno i najbolji način saznavanja, pošto pacijent ne može osporiti ono što je sam zaključio. Metod je vrlo zahtevan, ali je isto toliko i kvalitetan – ističe prof. dr Milan Milić. 

Tekst: Žaklina Milenković 

Izvor: Lepa&Srećna