- Otac Aleksandar Praščević kaže da je suština krsne slave u veri, ljubavi i duhovnoj pripremi, a ne u bogatoj trpezi i broju gostiju.
- Glavno obeležje slave je sveta liturgija, pričešće i osveštanje kolača, uz radost, lepo ponašanje i bez rasprava za stolom.
Krsna slava jedan je od najznačajnijih porodičnih praznika, ali se u pripremama za slavsku trpezu, nabavku i doček gostiju ponekad zaboravi ono najvažnije – njen duhovni smisao. Da li je zaista presudno koliko ćemo jela pripremiti, koliko gostiju pozvati i da li ćemo slavu organizovati kod kuće ili u restoranu?
Otac Aleksandar Praščević podseća da suština krsne slave nije u bogatoj trpezi, već u veri, ljubavi i želji da budemo bolji ljudi. Svetitelji koje porodice proslavljaju ne očekuju raskoš i veliki broj gostiju, već da se potrudimo da duhovno napredujemo i budemo bolji nego što smo bili prethodnog dana.
Pitanje koje mu ljudi najviše postavljaju
O običajima koji prate krsnu slavu mnogo se govori i piše, a kako otac Aleksandar otkriva u emisiji "Druga kafa" na RTS, pitanje koje mu najčešće postavljaju ljudi je - šta je zapravo suština slave.
"Ono što ljude najčešće zanima je koja je suština slave. Trebalo bi da fokus sa trpeze pomerimo na srce, na duhovnu pripremu. Svetitelji koje proslavljamo za našu krsnu slavu od nas ne očekuju ni bogatu trpezu ni veliki broj gostiju, već očekuju da danas budemo bolji ljudi nego što smo bili juče, u duhovnom pogledu", ističe sveštenik.
Glavno obeležje slave jeste sveta liturgija.
"Važno je da se domaćini duhovno pripreme, prisustvuju bogosluženju, pričeste se i u hramu osveštaju slavski kolač. Slavsko žito, vino, kolač i sveća predstavljaju vidljiva obeležja ovog praznika, ali postoji i ono nevidljivo, koje svako od nas nosi u sebi – srce", podseća sveštenik i dodaje da je zato važno da slavu proslavimo u radosti, da lepo govorimo, da se okupljamo oko lepih tema i da praznični dan ne pretvorimo u priliku za rasprave, ogovaranje i nezadovoljstvo.
U galeriji pogledajte i ideje kako možete da dekorišete stolice za slavu:
Da li je pogrešno slavu organizovati u restoranu?
Savremeni način života promenio je i način na koji porodice obeležavaju krsnu slavu. Mnogi žive u manjim stanovima, imaju brojne rođake i prijatelje, a često nemaju dovoljno prostora da sve ugoste kod kuće. Zbog toga se neki odlučuju da slavski ručak organizuju u restoranu ili na drugom mestu.
Otac Aleksandar podseća da je važno imati razumevanja za okolnosti u kojima ljudi danas žive.
"Većina nas u gradskim uslovima živi u malim, skučenim stanovima. Želimo da pozovemo što više gostiju, a nemamo gde svi da sednemo. Onda čovek traži rešenje – da li će to biti kod roditelja, negde u selu ili na nekom drugom mestu", objašnjava sveštenik.
Ipak, dodaje da bi svako ko slavi trebalo da se potrudi da ispoštuje crkvena pravila i običaje, koliko god mu životne okolnosti to dozvoljavaju.
"Ako već slavimo slavu, onda treba da se potrudimo da to bude kako je Crkva propisala i da to bude naša žrtva za svetitelja koga slavimo."
Posebno je lepo da domaćin tokom slavskog okupljanja kaže nekoliko reči o životu svetitelja koji se proslavlja. Svaki od njih svojim životom i delima može da nas nauči nečemu važnom, pa slava može biti i prilika da se porodica podseti vrednosti koje taj praznik nosi.
Šta treba da ponesemo kada idemo na slavu?
Kada odlazimo kod rodbine i prijatelja na slavu, često razmišljamo o tome šta ćemo kupiti domaćinima i kakav poklon poneti. Međutim, otac Aleksandar podseća da najvažniji dar ne mora da bude materijalne prirode.
"Pred odlazak na slavu, bilo kod rodbine ili prijatelja, trebalo bi da se pripremimo. Sve ono što nam je teško na srcu ostavimo po strani i ponesimo domaćinu i domaćici ono najlepše što možemo da darujemo – radost", poručuje sveštenik.
Krsna slava je, pre svega, žrtva ljubavi prema Bogu i svetitelju koji je porodični zaštitnik. Zato bi i dolazak gostiju trebalo da bude ispunjen poštovanjem, radošću i lepim željama, a ne opterećen očekivanjima i materijalnim poklonima.
Zašto se kaže da se na slavu ne zove?
Izreka "Na slavu se ne zove" potiče iz vremena kada su ljudi uglavnom živeli u seoskim sredinama i kada je svakodnevni život izgledao drugačije. Danas, kada većina ljudi odlazi na posao, okolnosti su mnogo drugačije. Ljudi rade, imaju brojne obaveze, moraju da planiraju vreme i često unapred organizuju svoje dane. Zato je sasvim razumljivo da se dolazak na slavu najavi.
Otac Aleksandar ukazuje na to da ne bi trebalo slepo insistirati na nekadašnjim navikama, već imati razumevanja za vreme u kojem živimo.
Možda je upravo to jedna od najvažnijih poruka krsne slave: da budemo manje skloni osuđivanju, a više spremni da u drugima prepoznamo ono dobro. Jer slava nije samo dan kada se okupljamo oko slavske trpeze, već prilika da se podsetimo ljubavi, praštanja, poštovanja i svega onoga što nas čini boljim ljudima.
BONUS VIDEO: