- Beda, glad i siromaštvo nisu samo posledica ekonomskih kriza, već dubok pokazatelj duhovnog stanja društva. Sveti Vasilije Veliki upozoravao je na posebnu vrstu greha.
- U pravoslavnom učenju, koristoljublje ne znači samo gomilanje bogatstva, već i odbijanje da se podeli ono što je suvišno, a može da spasi drugoga. Sveti Vasilije Veliki upravo takvo ponašanje naziva najtežim oblikom greha – jer se u njemu svesno zanemaruje zapovest ljubavi prema bližnjem.
Pravoslavno predanje jasno uči da čovek nije vlasnik dobara, već njihov upravitelj. Sve što prelazi osnovne životne potrebe nosi odgovornost prema onima koji žive u oskudici. Hrana koja propada, odeća koja stoji neiskorišćena i novac koji se gomila bez svrhe nisu neutralni – oni postaju svedočanstvo duhovne hladnoće i nepravde prema bližnjem.
Prema učenju Svetih otaca, greh ne nastaje samo aktivnim nanošenjem štete, već i svesnim propuštanjem dobra koje je moglo biti učinjeno. Kada čovek ima mogućnost da pomogne, a odluči da ostane ravnodušan, on ne čuva svoje, već zadržava ono što je namenjeno zajedničkoj koristi. Upravo zato Crkva ovakvo koristoljublje smatra težim grehom od samog sticanja imetka.
Nepravda ne nastaje samo onda kada se drugome nešto oduzme, već i onda kada se uskraćuje ono što mu je neophodno, a moglo bi biti dato. Kada neko nema osnovna sredstva za život, a drugi pored njega čuvaju višak koji ne koriste ili dopuštaju da propadne, tada se narušava osnovni hrišćanski poredak.
Pravoslavno predanje jasno uči da se čovek ne može opravdati time što formalno nikome nije učinio zlo, ako je svesno zanemario dobro koje je mogao da učini. Sveti oci naglašavaju da dobra koja propadaju, kvare se ili se bacaju nemaju nikakvu vrednost ako nisu upotrebljena na korist onih kojima su potrebna, piše Religija.
Hrana koja se ne podeli sa gladnim, odeća koja stoji dok se neko smrzava, novac koji se gomila bez svrhe – sve to svedoči o pogrešnom odnosu prema darovima koji su dati na korišćenje, a ne na zadržavanje. U tom smislu, koristoljublje se ne ogleda samo u sticanju i gomilanju, već i u odbijanju da se podeli ono što može da pomogne drugome.
Čovek tada ne čuva svoje, već zadržava ono što je namenjeno zajedničkoj koristi. Takvo ponašanje Crkva smatra težim oblikom greha, jer se u njemu svesno zanemaruje potreba bližnjega, dok se istovremeno dopušta propadanje materijalnih dobara.
Zbog toga pravoslavno učenje jasno ukazuje da je uskraćivanje pomoći onima koji žive u bedi oblik nepravde i duhovne tvrdoće, naročito kada je reč o stvarima koje su prolazne i nestalne.
Na to je posebno ukazivao Sveti Vasilije Veliki: „Najgora vrsta koristoljublja jeste ne davati onima koji žive u bedi ono što može da propadne.“
Pročitajte i na koji greh na slavama upozorava iguman Georgije.
BONUS VIDEO: