Panika na stadionu u Novom Pazaru tokom izvođenja akrobatske tačke Varijetea Valentino, kada je tada dvogodišnji Valentino Bihorac (32) koji je dobio ime po toj čuvenoj umetničkoj trupi svog oca Ihmije, iz publike skočio na scenu kako bi se poigrao sa zmijama - ostala je u lepom sećanju današnjem svetski poznatom umetniku. Gledaoci su se brzo smirili shvativši da je znatiželjni dečak sin poznatog umetnika, a događaj koji je kasnije postao sastavna tačka putujućeg karavana otvorio mu je put ka svetskoj slavi.
Zoološki vrt u kući
Sa sedam godina Valentino je počeo od oca da uči žongliranje, a igranje sa društvom često su zamenjivale višečasovne vežbe u kući i nastupi. To mu nije smetalo jer su drugovi i drugarice rado dolazili u kuću njegovih roditelja koja je osamdesetih godina u Novom Pazaru bila pravi mali zoološki vrt. Mališan se nije plašio zmija i krokodila koji su šetali po domu, već ih je hvatao kako u kući tako i na sceni.
- Kao dečak trenirao sam po sedam, a sada tri sata dnevno. Moj otac Ihmija zvani Bata bio je glavna atrakcija kao mađioničar, žongler, fakir i vlasnik jednog od najpoznatijih cirkusa Varijete Valentino - zvezde artističkih pozornica, a majka njegova asistentkinja. Svi smo ponešto radili - seća se.
Rođeni na četiri točka
Prateći spisak načičkanih nastupa po republikama bivše Jugoslavije porodica Bihorac se sedamdesetih i osamdesetih godina sa trupom selila iz grada u grad, a Valentino danas voli da kaže da su se njegova braća i on „rodili na četiri točka, u kampu“: Valentino u Petrovcu na Mlavi, srednji Renato (29) u Prištini, a najmlađi Haris Armando (23) u Valjevu.
- Ocu je bilo važno da nas iškoluje. Lepo je što smo talentovani, ali obrazovanje mu je uvek bilo na prvom mestu - kaže Valentino koji je po polasku u školu kao i srednji brat proredio nastupe čekajući roditelje kod bake i tetke da se vrate sa turneje.
- „Koliko god da si dobar žongler, uvek ćeš morati da treniraš. Bez vežbe nema uspeha“ - govorio mi je otac, a kasnije sam shvatio da je to živa istina. Pričao je da da za pozornicu nije važno samo pokazivanje talenta već i umeće „prodaje“ svoje tačke i posedovanje karaktera na sceni. Ljudi osete da li radite iz srca ili ne - objašnjava i ovih mudrih rečenica se pridržava i danas.
Život u koferu
Početkom devedesetih porodica se preselila u Nemačku gde su pet godina svi nastupali u jednom malom, klasičnom cirkusu. Nešto pre punoletstva Valentina je tokom nastupa na poznatom festivalu u Nemačkoj, zapazio direktor tamošnjeg varijetea i ponudio mu dobar posao. Otada nastupa samostalno širom Evrope a trenutno je, uz oca kome su cirkuske veštine hobi, jedini član familije koji aktivno radi.
Sa 25 godina blistave karijere i nastupa Valentino je jedan od najcenjenijih profesionalnih žonglera sa prostora bivše Jugoslavije koji je svoj uspeh dokazao „u belom svetu“ i umetnik neverovatne energije koji ljubitelje ovog šoua „hipnotiše“ svojom sportsko-dinamičnom žonglerskom tačkom sa lopticama, velikim fudbalskim loptama, kajlama, čunjevima, krugovima.
Trenutno živi tamo gde ima nastupe, pre intervjua za Lisu bio je u Finskoj, a nakon toga nastavio do Praga pa se uputio u Nemačku gde će živeti nekoliko meseci, a posle, kako kaže, „tamo kuda ga život bude odveo“.
Dođu na kafu, sretnu zmiju
- Dok su druga deca imala psa ili mačku, moji kućni ljubimci bili su zmije i krokodili. Dešavalo se da komšije dođu na kafu, a u hodniku zateknu zmiju kako se šeta. Omiljena mi je bila jedna mala boa, koja me je ujela više puta, ali za to sam sam kriv jer sam joj gurao prst u usta. Imali smo i pet metara dugačke pitone - sa osmehom se seća Valentino.
Ljubav umetnika
Valentino je u emotivnoj vezi sa Ilenijom Sforci (Ilenia Sforzi), umetnicom iz čuvene italijanske artističke porodice Kazarteli (Cazartelli). Oni su vlasnici poznatog italijanskog cirkusa i višestruki dobitnici Zlatnog klovna, najvećeg priznanja za artiste koji se dodeljuje na čuvenom festivalu akrobata i umetnika u Monte Karlu.
Tekst: Nenad Blagojević
