- Zimske zadušnice 2026. obeležavaju se 14. februara i posvećene su molitvi i sećanju na preminule.
- Ovaj dan prati niz običaja — paljenje sveća, izbegavanje teških poslova i odlazak na groblje.
- Zadušnice simbolizuju vezu između živih i pokojnih, porodično sećanje i poštovanje tradicije.
Prve zadušnice u godini poznate su kao Zimske ili Velike zadušnice, a 2026. godine obeležavaju se 14. februara. Ovaj dan u pravoslavnoj tradiciji posvećen je sećanju na preminule, molitvi za njihove duše i obilasku grobova najbližih.
Velike zadušnice dolaze u periodu pred početak velikog duhovnog razdoblja — pripreme za Vaskršnji post, koji ove godine počinje 23. februara. U pojedinim krajevima nazivaju se i Otvorene zadušnice, jer u narodnom verovanju postoji predstava da se tog dana simbolično briše granica između sveta živih i sveta mrtvih.
Datum Velikih ili zimskih zadušnica nije uvek isti — one se obeležavaju u periodu od početka februara do sredine marta, u zavisnosti od datuma Vaskrsa.
Dan posvećen tišini, sećanju i molitvi
Zadušnice su dan kada se porodice okupljaju, odlaze na groblja, pale sveće i prinose pomen, verujući da na taj način pokazuju poštovanje i ljubav prema onima koji više nisu među živima. Ovaj dan u narodu nosi snažnu simboliku — smatra se da duše preminulih nisu zaboravljene, već trajno prisutne kroz sećanje i molitvu.
Zbog toga su se kroz vreme razvili brojni običaji koji imaju simbolično značenje i koji se i danas poštuju u mnogim domovima.
Običaji koji prate Velike zadušnice
Prema narodnom verovanju, na zadušnice se izbegavaju teški i naporni kućni poslovi. Smatra se da je to dan mira i smirenosti, jer se veruje da duše preminulih tada simbolično posećuju svoje domove.
Postoji i običaj da se u kući ne pali vatra pre povratka sa groblja. U narodnoj simbolici vatra predstavlja žive, dok su zadušnice dan posvećen onima koji su preminuli.
Paljenje sveća ima posebno mesto — sveća simbolizuje svetlost i molitvu za pokoj duše, a njen izostanak se u narodnom verovanju povezuje sa osećajem nemira.
Takođe, veruje se da se duše pokojnika mogu javiti u obliku ptica ili leptira, pa se tog dana posebno vodi računa da se nijedno živo biće ne povredi.
Hrana kao simbol sećanja
Na zadušnice se na groblje nosi hrana koja se deli za pokoj duše. Deo te hrane, prema starim običajima, ostavlja se i u dvorištu ili na prozoru doma, kao simboličan čin — znak da su preminuli i dalje deo porodice i da nisu zaboravljeni.
Ovi običaji, iako danas često imaju više simbolično nego doslovno značenje, svedoče o dubokoj vezi između vere, sećanja i porodične tradicije koja se prenosi generacijama.
Šta se nosi na groblje za zadušnice
Za zadušnice se tradicionalno nosi:
- kuvano žito (koljivo) kao simbol vaskrsenja i večnog života
- vino kao znak sećanja i molitve
- sveće koje se pale za pokoj duše
- hleb ili pogača
- slatkiši i druga hrana koja se deli prisutnima
Ovaj čin deljenja hrane ima značenje zajedništva, milosrđa i sećanja na preminule.
BONUS VIDEO: