Ovog slavnog svetitelja, rođenog u Solunu, Srpska prvoslavna crkva slavi 8. novembra. Ovo je stajaći praznik, što znači da se uvek slavi istog datuma i u crkvenom kalendaru obeležen je crvenim slovom. Rođen u trećem veku naše ere, za vreme cara Maksimilijana, sveti Dimitrije ignorisao je carevo naređenje da progoni hrišćane i javno je propovedao hrišćanstvo. Zato je oštro osuđen i bačen u tamnicu gde je mučen i pogubljen. Tajno je sahranjen, a na mestu njegovog groba kasnije je podignuta crkva, a Dimitrije je proglašen zaštitnikom grada Soluna.

U srednjovekovnoj Srbiji, posvećeni su mu mnogobrojni hramovi, uključujući i crkvu u Pećkoj patrijaršiji i kapelu u manastiru Visoki Dečani. Smatra se jednom od pet najvećih srpskih slava. Narodni običaj nalaže da se na Mitrovdan ostane kod kuće. Veruje se da onaj ko tog dana ne bude kod svoje kuće, cele će godine biti van nje i noćiti po tuđim kućama. Za Mitrovdan se veruje i da predskazuje kakva će biti zima. Ako je dan sunčan, navodno će zima biti blaga, sa malo izuzetno hladnih dana. Ako na Mitrovdan padne sneg, veruje se da će se zadržati sve do aprila. U Srbiji postoji i verovanje da na ovaj dan ne treba grditi malu decu, koliko god da su pogrešila ili bila bezobrazna, jer će navodno onda cele godine biti nestašna.

Molitve uznete ovom svetitelju izbavljaju od raznih nevolja. Veruje se da onima koji boluju od očnih bolesti, iskrena molitva upućena velikomučeniku Dimitriju Solunskom pomaže da bolest iščezne pa čak i da slepi progledaju.

Izvor: Lepa&Srećna