Posebna nam je čast i veliko zadovoljstvo što smo u prilici da objavimo divno pismo naše čitateljke Velinke Tatomir!

Sigurni smo da ćete i vi uživati u iskrenoj i zanimljivoj priči i zahvaljujemo joj što nam je omogućila da podelimo s njom trenutke u kojima priprema slavu sa svojim sinovima, čuvajući tradiciju i običaje i brinući sve one domaćičke brige koje ponekad muče sve nas! Korisno, lepo i iskreno!

E, drage moje, sedim i pijem kafu i evo da vam ispričam kako ja pravim spisak poslova za slavu.

Tu vam mogu i ispričati neka svoja vlastita iskustva, koja vi verovatno već i radite, ali nije na odmet da ponovim.

Mi slavimo svetoga Jovana i moje pripreme počinju odmah posle Božića.

Spiskove kolača i torti i namirnica za kolače čuvam iz godine u godinu, nešto novo dodajem, a staro stavljam u zagradu. Neka ih tu, mozda poželim sledeće godine praviti baš te kolače.

Isto je i sa spiskom namirnica za ručak i večeru. Tu uglavnom svake godine dodajem, svesna i sama da baš preterujem. Ali, neka se nadje.

I jos jednu praktičnu novotariju sam uvela - stavljam papirnate stolnjake. Znala sam pre reći - pa ako ne mogu na slavu da stavim svečane, čipkane stolnjake, kada ću? Onda sam ubrzo videla da niko ni ne obraća pažnju što su to prelepi stolnjaci, pa svilene dekorisane salvete. Posle ručka su toliko umazani sosom, vinom, kolačima i svim ostalim jelima. U te fleke uračunavam i skinuti lak sa noktiju i obrisan ruž. I kako sam ja jedna napredna gospođa, kupim papirnate stoljnjake i stavim. Neka dragi Bog poživi onoga ko ih je izmislio!!!

Sledi kupovina. Ali pre toga moram prirediti neko mesto gde staviti sve to što kupim, da bude pri ruci i jos pregledno. Da mi se ne desi da mi treba kakao i da ga idem naknadno kupovati, a ja imam dve-tri kesice na dnu torbe. To prikladno mesto je moja soba koja se pretvara u skladište.

Ali blizu je kuhinja i savršeno odgovara. Tu su rezanci za supu umešeni još pre Božića, dva plastična stola na kojima su tacne za kolaže, čankovi za supu, sos, sarmu, tacne za meso, escajg, čačkalice, savršeno savijene i poslagane salvete. Pravljenje kolača i redosled filovanja torti stane na nekih 4-5 stranica mog plana. Sigurna sam da svaka od vas ima i još savršeniji plan.

Onda se u sve te naše, pomno smišljene planove, umeša jedna važna stvar, a to je doček sveštenika koji sveti Bogojavljensku vodicu. Naše selo je veliko i sveštenik okvirno odredi koji dan će ići koju ulicu da sveti.

To jutro se ustaje rano, brzo se sprema sve "kud popa prođe", odnosno orlovskim pogledom se proverava kako stoji ikona, krst i sveća, božićno žito u kojem gori kandilo, kadionica sa tamjanom i briketom, tanjir sa vodom i pored njega bosiljkača.

Kapija se otvori širom - to je stari običaj posebnog poštovanja kod nas u Dalju da se dočekuje sveštenik.

Svetla popaljena od ulaza i predsoblja do sobe u kojoj se sveti vodica. Kako sam najčešće sama jer moji sinovi obavljaju druge poslove, malo provirim na ulicu, malo trk u kuhinju promešati filove da se hlade. Pa onda opet izvirim na ulicu, pa trk doneti drva i naložiti. I tako celi dan.

Onda se tek javi neka od prijateljica i kaže - bila sahrana tog i tog čoveka- sveštenik ce doći sutra.

Sutra isti redosled trčanja na ulicu, pa u kuću zavijati sarmu. Pa trk na ulicu, pa seći meso za pohovati.

Moj spisak poslova se otegne do ćoška, a svestenik dođe tek treći ili četvrti dan. Nije on kriv što su ljudi odlučili umreti baš u te dane. A znam i koliko sveštenici ne vole sahrane. I moj pokojni muž je bio sveštenik. Na Bogojavljenje moji sinovi idu zvati goste na slavu.

Jos jedan spisak - prvo gosti koje treba zvati, pa onda kada naručiti jabuke, najveće i najcrvenije koje naša uslužna trgovkinja Slavica posebno probere. Zatim se u malu, pletenu korpu koja mi je ostala od cveća stavlja jako uštirkani milje i na to se slažu jabuke. Jabuke prvo operem, a potom ih kuhinjskom krpom dobro izbrišem i izglancam da se sjaje i blistaju. To je moja posebna zadovoljština i samo sam ja to radila. Sada vidim da se i drugima to dopalo, pa i oni tako rade.

Dok ja pravim slavski kolač, moji sinovi pozivaju goste, uglavnom prijatelje.

A onda nastupa spisak, koji je ko zna koji po redu - postavljanje stolova, sudje, ukrašavanje, sečenje prasetine, seviranje kolača, slavski ručak. I ovako sam preterala i zamorila vas.

Svi moji spiskovi su podređeni tradiciji koja je veoma važan deo moje porodice.

Srećno vam bilo, a ako nekog nešto posebno interesuje, rado ću vam opet pisati.