Kako izgleda kada se gradska vrva, asfalt i smog zamene zelenilom i čistim vazduhom, otkriva Dragan Miljević (55), koji je po savetu kardiologa iz korena promenio stil života i iz Novog sada sa suprugom i četvoro dece otišao da živi na Fruškoj gori.

Dragan Miljević, diplomirani tehnolog, odrastao je u Vršcu, a sve do 1990. radio je u novosadskom ''Naftagasu''. Tada je dao otkaz i sa suprugom i šurakom počeo privatni biznis - osnovao je preduzeće za proizvodnju pozamanterije, kožne galanterije i nakita u Starim Ledincima. Povremeno je tamo odlazio ali je i dalje živeo u Novom Sadu.

- Početkom 2001. godine sam počeo da osećam prve tegobe života u gradu i rada u privatnom biznisu. Dobar kardiolog Dr.Slankamenac mi je rekao da da bolujem od menadžerskog sindroma i da promenom načina života mogu da pomognem sebi i da sve tegobe koje imam rešim sam. Srećom se naša radionica nalazila u selu Stari Ledinci u srcu Nacionalnog parka Fruška gora, a živeli smo u stanu u Novom Sadu. Supruga Mia i ja smo počeli svakodnevno da šetamo po Fruškoj gori oko 10 km dnevno. Počeli smo da otkrivamo prirodu, da se upoznajemo sa biljnim svetom Fruške gore. Naučili smo šta je lipa, hrast kitnjak, hrast lužnjak, javor, bukva, jasen... Sada poznajemo i skupljamo preko 30 lekovitih biljaka od kojih spravljamo čajeve za našu porodicu. Beremo preko 15 vrsta šumskog voća i spravljamo vodnjiku-blago alkoholno-sirćetni napitak od šumskog voća. Jedan od najstarijih napitaka naših predaka, koji je ustvari eliksir života – objašnjava Lisin sagovornik

Posle dva meseca uspeo je da snizi krvni pritisak, problemi koje je imao sa srcem potpuno prestaju. Pokazalo se da je dr Slankamenac bio u pravu i da je Dragan bez lekova uz kontakt sa prirodom može da reši svoje zdravstvene probleme.

- Tada sam odlučio da se potpuno posvetim radu i životu na selu. Kupio sam 2 ha zemlje, podigao vinograd, kupio koze i dao otkaz u svojoj privatnoj firmi. Registrovao sam se kao zemljoradnik i evo već osam godina se ponosno prestavljam kao paor. Supruga je na sebe preuzela teret naše radionice a ja sam se posvetio poslovima na selu. Dve godine smo supruga, ja i četvoro dece živeli samo na selu. Sada opet imamo stan u gradu ali najveći deo vremena smo u Starim Ledincima jer su nam tu i radionica ''Modex'' i ''Podrum Miljević'' – objašnjava Dragan.

Međutim, Dragan je po prirodi preduzetnik, pa je rešio da ponovo započne novi biznis, samo ovog puta okružen prirodom.

- Otvorio sam seosko turističko domaćinstvo u okviru kog imamo registrovanu vinariju Podrum Miljević čiji je vlasnik moj sin Vuk. Napravili smo 5 komfornih dvokrevetnih soba i salu za degustaciju hrane i vina koja može da primi 50 gostiju. Tako da se sada bavimo već treću godinu vinskim turizmom. Hrana i piće su iz naše domaće proizvodnje. Našim gostima nudimo kozje sireve, kozje kobasice, jaretinu ispod sača idruga jela. Služomo naša četiri domaća vina. Gosti kod nas dolaze na jednodnevni ili višednevni boravak. Pored hrane i pića gostima nudimo mogućnost da upoznaju sve čari Fruške gore. Organizujemo šetnje stazama zdravlja koje prolaze kroz prelepe šume. Fruška gora je najveći rezervat lipe u evropi i planina na sa najmanjom nadmorskom visinom koja je veoma bogata bukvom. Na Fruškoj gori raste preko 30 orhideja i nekoliko stotina lekovitih biljaka. Temperatura je leti niža za 6-8 C u odnosu na Novi Sad – ističe Dragan

- U mom novom poslu imam veliku podršku cele porodice. Vuk i ja ovaj posao radimo svakodnevno zajedno. Najstarija ćerka Ina je arhitekta i zaposlena je i nema vremena za pomoć, ali kada je potrebno dizajnirati flajer, plakat ili novu etiketu za vino ona nam to odrađuje. Ćerke Tara koja je prva godina elektrotehnike i Gala koja je trećei razred gimnazije pomažu kada su slobodne. Najčešće vikendom ili kad imamo neku veću grupu turista. Rade u kuhinji ili kao posluga i pomažu Vuku kod prodaje naših proizvoda gostima. Od supruge Mie imam veliku podršku i ne znam kako bih uspeo u ovom poslu bez njene pomoći. Pored toga što vodi firmu sa 6 zaposlenih pomaže sve više i meni u ovom poslu. Pomaže mi oko pripreme sale za goste, odabira jela za goste i  oko pripreme jela. Zajedno kao tim pravimo strategiju razvoja našeg etno domaćinstva. Naša deca dovode puno drugova i drugarica iz grada i provode sa njima vreme u prirodi. Vode svoje prijatelje stazama koje smo supruga i ja i deca dok su bila mala trasirali po Fruškoj gori. Upoznaju prirodu i uče da je kontakt sa prirodom veoma bitan.

-Povratak prirodi i dolazak na selo je doneo niz prednosti mojoj porodici. Sin Vuk je obezbedio posao i najveći deo života provodi na selu , a ćerke su „zaražene“ selom i prirodom tako da im neće biti teško u budućnosti da možda žive na selu. 

Sve više ljudi posebno mladih i obrazovanih se odlučuju na život na selu. Jednog dana će biti privilegija živeti na selu. Još uvek se može prodati stan u gradu i za te novce kupiti pristojno imanje na selu. Preporučio bih svima koji mogu, da izaberu život na selu. Ima puno sela u blizini gradova gde se može živeti i putovati na posao u grad. Takođe se može započeti i neki privatni posao ili posao u poljoprivredi – iskren je savet Dragana Miljevića.

Recept za vodnjiku - eliksir života

Jedan kilogram šumskog voća staviti u stakleni balon. Dodati 10 litara izvorske zdrave vode i 100 grama meda ili žutog šećera. Balon prekriti gazom i staviti ga na toplo mesto pored peći. Šećer ili med se dodaju da bi se pokrenula fermentacija. Nakon pokretanja fermentacije ubrzano se iz voća izdvajaju sve zdrave materije. Količina alkohola koja se stvara u napitku je oko 1%. Zato već posle 7-8 dana on prelazi u sirće. Posle 14 dana od početka fermentacije procedimo vodnjiku i pijemo je rashlađenu. Rok trajanja ovog napitka je 2-3 nedelje, pa preporučujemo da spravljate količinu koju ćete popiti u tom periodu. Dobro je piti tri čaše ovog napitka dnevno, ali slobodno možete i više. Izbor voća je različit u zavisnosti šta možemo da obezbedimo. Možete i kupiti šumsko voće ili voće iz organske proizvodnje. Kada popijete ovaj napitak imaćete osećaj kao da ste 1 sat proveli u šetnji kroz šumu.

Tekst: Vesna Stanimirović