Nekoliko meseci pre žetve žita na njivama širom plodne Bačke, pšenica, ječam, ovas i raž zamirisali su u centru prestonice, na izložbi unikatnih umetničkih dela od slame u galeriji Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka (Rige od Fere 4). Izložba je otvorena 13. marta 2014. godine.

Talentovane žene iz somborskog udruženja Bunjevačko kolo, popularne slamarke, predstavile su svoje slike koje prave sakupljajući i sušeći slamu, tanjeći je i ispravljajući, uvijajući i preplićući, prenoseći na svoja platna slike života iz bačke ravnice.

Atmosferu koja ponedeljkom u šest nastane u prostorijama udruženja prenela nam je Ksenija Vuković, rukovodilac slamarske sekcije, u kojoj se stare članice, njih petnaest, druže i razmenjuju umetničke savete, a novi, mladi umetnici uče zanat neobične tehnike.

"Naš prvi rukovodilac i učitelj Stipan Budimčević preneo nam je sve što je smatrao da treba da znamo i onda sam ja nastavila da vodim sekciju. Mi žene se često toliko zaradimo da ostanemo do kasno. Početnike obučavamo u svim postupcima: od čišćenja i obrade slame, pa do izrade dela. Krećemo od čestitke pa prelazimo na slike" - kaže Ksenija, koja je u udruženje dovela i svoju majku Irenu.

"Ona je prvo imala otpor misleći da je stara za tu umetnost, a onda počela tako da stvara da ovde danas ima najviše njenih slika. Čovek nikad nije star ako ga nešto zanima" - ispričala je Ksenija Vuković na otvaranju izložbe, koja je za delo "Van Gog na moj način" lane dobila pohvalu na Smotri likovnih umetnika-amatera Vojvodine u Sremskoj Mitrovici.

Sećanje na salaš svog dede Nevena Domić, knjigovođa u penziji, sačuvala je napravivši sliku od žita Didin salaš. Izuzetno je ponosna na ovo delo, posebno jer je i slikar Sava Stojkov isti motiv predstavio na grafici.

"Slamu nabavljam u ataru u određeno doba kada je meka, a od vrste zavisi i boja: ječam daje žuće nijanse od pšenice koja je svetla. Važno je da biljka nije veštački tretirana" - kaže Nevena i dodaje da joj za jednu sliku treba i mesec dana i da ih najviše proda leti, ruskim turistima u Budvi.

Irena Vuković, frizerka u penziji i Ilonka Bogišić, krojačica, pedantno i posvećeno pravile su čestitke pred publikom.

"Moja oprema za rad su: pinceta, razne makaze, nož, lepak, žice na koje pletemo i svašta još. Najdraži motivi su mi likovi ljudi, a imam i salaše i cveće" - rekla nam je Irena, a Ilonka dodala da sama seje ječam, zob i „bankut“ žito u svojoj bašti te da tako uvek ima svež materijal za slike.

Umetnici iz Sombora potom su zapevali i recitovali tradicionalne bunjevačke pesme, a Marina Lukić Cvetić, istoričarka umetnosti i v.d. direktora Zavoda za proučavanje kulturog razvitka, posle govora Đura Bošnjaka otvorila je izložbu Zlato Bunjevačkog kola.

Marina Lukić Cvetić, vršilac dužnosti direktora Zavoda za proučavanje kulturnog razvitk, posetila je Bunjevačko kolo u decembru i odmah dobila ideju za izložbu.

"Ovu umetnost, započetu sredinom prošlog veka, zapravo jednu granu naive, treba da vidi cela Srbija, ne samo Beograd. To je u pravom smislu zlato, ove žene su izuzetne, slamarke, Lazine pletisanke" - rekla nam je Marina i najavila da će izložba trajati i u aprilu.

Nenad Blagojević

LepaiSrecna Žene iz somborskog udruženja "Bunjevačko kolo" neguju složenu tehniku slikanja slamom, karakterističnu za ljude iz ovog kraja, prenoseći lepotu bačke ravnice na svoja platna...