Na pozorišnoj sceni Nenad Stojmenović (34) i Predrag Vasić (16) prvi put su se sreli odavno, radeći na predstavi "Tri sestre" kada je „mali Stanoje“, kako Predraga zbog uloge u filmu Montevideo, vidimo se! sve češće zovu, imao svega sedam godina.

Narodno pozorište, u kojem je Nenad stalni član ansambla a Predrag saradnik koji sa školovanjem kombinuje svoju veliku ljubav - glumu, spojilo ih je i u još nekim predstavama. Danas, kao kolege koje međusobno imaju samo reči hvale, glume braću u novom komadu Naši sinovi po delu Vojislava Jovanovića Maramboa, a u adaptaciji i režiji Tatjane Mandić Rigonat.  

Nenade, da li se sećate Predraga iz perioda kada je kao đak prvak glumio u predstavi Tri sestre?

Nenad: Peđa je bio dete i igrao je dete, a kasnije je glumio i u "Milevi Ajnštajn". Znam ga od malih nogu i drago mi je što je izrastao u ozbiljnog mladog čoveka koji je dosta toga radio, a koga lepe stvari u karijeri tek čekaju. Darovit je, brz, hrabar i lepo razmišlja. Želim mu svu sreću.

Predraže, da li vam imponuje to što danas sa 16 godina imate dosta projekata iza sebe?

Predrag: Ima još naših glumaca koji su počeli tako rano. Veliko mi je zadovoljstvo i čast što sam praktično od prvog razreda osnovne škole u Narodnom pozorištu.

Kako je izgledala saradnja sa Nenadom?

Predrag: Neša je car! Dosta mi je pomogao u svim predstavama, pa i u Našim sinovima. I Milutin Milošević i Marko Janketić su super.

Kako uspevate da uklopite obaveze u školi, predstave u pozorištu i kampanju povodom filma Montevideo, vidimo se?

Predrag: Umoran sam, ali sve postižem jer volim svoj posao. Sa ekipom Montevidea sam ovih dana obišao mnoge gradove. U Narodnom pozorištu igram u tri predstave (Naši sinovi, Figarova ženidba i razvod i Velika drama), što je sa onima od ranije - ukupno šest.

Peđa, koliko ste se tokom rada na predstavi Naši sinovi bolje upoznali sa kolegama?

Predrag: Šta da vam kažem kada smo postali toliko dobri da smo u slobodno vreme počeli da igramo fudbal u balonu.

 Pročitajte na sledećoj strani još zanimljivosti o ovim glumcima...PageBreak

Nenade, da li vas je inspirisalo to što je priča o propadanju i socijalnoj bedi napisana početkom dvadesetog veka i danas aktuelna?

Nenad: Zanimljivo je da se u socijalnom i hijerarhijskom smislu kod nas nije mnogo toga promenilo. Stvari u porodici u sistemu u Srbiji i podneblju funkcionišu loše gotovo na isti način, tako da je bilo veoma uzbudljivo baviti se tom tematikom. Sebe sam stavio u položaj lika razmišljajući šta je porodica danas, i kako jedan sin manifestuje svoj unutrašnji bunt i koliko je spreman da se žrtvuje za porodicu.

Koliko je vama lično stvaranje porodice donelo lični preobražaj?

Nenad: Naravno da sada drugim očima gledam na život i na ceo svet. I to je valjda prirodno i normalno i ide sa godinama. U porodici smo međusobno posvećeni, tako da u tom smislu od najbližih pratim samo pozitivne vibracije i energiju.

Peđa, koliku vam podršku pružaju roditelji i brat?

Predrag: Mnogo mi znači što prate šta radim i što su uz mene na svim premijerama. Zadovoljni su mnome.

Nenade, ranije smo vas gledali u serijama Mješoviti brak i Ljubav u zaleđu, a sada uglavnom u pozorištu. Nema vas mnogo u medijima?

Nenad: To je bio moj izbor. U pozorištu sam pronašao i sebe i svoj mir, odnosno vratio se onim stvarima koje sam želeo pre i posle akademije. Dosta toga sam radio u Narodnom pozorištu, desile su se neke velike uloge i lepe nagrade. Tamo se osećam spokojno, ušuškano i dobro. A intervjue izbegavam ako nema konkretnog povoda i malo sam se odvikao od cele te priče. Stvari u mom životu su se promenile, moja supruga i dete postali su mi prioritet.

Tekst: Nenad Blagojević