Na današnji dan, pre 83 godine rođena je Mirjana Mira Marković, supruga Slobodana Miloševića, bivšeg predsednika Srbije i Jugoslavije i predsednica Jugoslovenske levice. Njen život obeležile su brojne tragedije i misterije koje i danas intrigiraju domaću i svetsku javnost.
Sa 15 meseci ostala bez majke
Mirjana Marković rođena je 10. jula 1942. godine u selu Brežane, nedaleko od Požarevca, u jednoj seoskoj kući gde je njena majka, partizanka, našla utočište i porodila se. Nemci su ubrzo osvojili taj kraj pa je partizanski odred krenuo dalje. Kada je mala Mira napunila petnaest meseci, njenu majku Veru su 5. oktobra 1943. godine uhapsili Nedićevci.
Vera je danima bila podvrgnuta mučenju, a zatim i streljana. O tome kako se držala u kazamatu za vreme ispitivanja postoji više verzija. Po jednoj, Vera je podlegla pritisku i izdala mnoge beogradske komuniste koji su još uvek bavili ilegalnim radom u prestonici. To je nakon rata bila i zvanična partijska verzija.
Po drugoj, priču o izdaji su izmislili da bi uzdrmali pozicije njenog muža, Momu Markovića, koji je u to vreme bio visokopozicionirani oficir, nalazio se na mestu političkog komesara Glavnog štaba Narodnooslobodilačke Vojske i Partizanskih odreda Srbije i bio vrlo blizak saradnik Josipa Broza Tita. On je, međutim, već 1950-tih godina sklonjen iz vrha vlasti, za razliku od njegovog brata Draže Markovića, koji je 1970-tih postao najmoćniji čovek Srbije.
Još jedna veza koja vodi do Tita išla je preko porodice Vere Miletić, čijih je više članova učestvovalo u ratu i završilo u partizanima, a najpoznatija među njima je čuvena Davorjanka Paunović Zdenka, Verina rođena sestra i velika Brozova ljubav, koja je sahranjena u dvorištu Belog dvora na Dedinju.
Otac nije hteo da je prizna
Prema nekim izvorima Mirin otac Momo Marković dugo nije hteo da je prizna, to jest da potvrdi da je dete koje je Vera rodila njegovo. Štaviše, jednom prilikom ju je navodno bacio u potok da je udavi rekavši: "Ne treba mi pašče od kuje". Vera je devojčicu dala na staranje svojim roditeljima u Požarevcu koji su je odgajili.
Kada je njen otac umro, Mira prvo nije htela da dođe na sahranu, ali se predomislila. U pratnji 6 telohranitelja došla je na sahranu, obišla oko grobnog mesta i užurbano napustila groblje.
Ljubav sa Slobodanom Miloševićem
Osnovnu školu je završila u Požarevcu, a već u gimnazijskim danima upoznaje Slobodana Miloševića i njih dvoje postaju nerazdvojni. Oni koji su ih poznavali tih dana kasnije su tvrdili da je Slobodan bio apolitičan, a da je Mira bila ta koja je bila aktivna u omladinskoj organizaciji i zarazila supruga svojim levičarskim idejama. Spojila ih je i tragično detinjstvo i teška sudbina njihovih porodica, koje su bile zavijene u crno.
Velika ljubav krunisana je brakom 14. marta 1965. godine. U tom braku rodilo im se dvoje dece — Marija Milošević i Marko Milošević. Marija danas živi na Cetinju, gde se udala, dok Marko već godinama živi u Moskvi, gde je brinuo o majci.
Posle smrti Slobodana Miloševića u Hagu 2003.godine Mira Marković je napustila Srbiju i zatražila politički azil u Rusiji.
Preminula je u 77. godini u Moskvi nakon što je nekoliko puta operisana. Sahranjena je pored supruga Slobodana Miloševića u dvorištu njihove porodične kuće u Požarevcu. Sahrani nisu prisustvovala deca Marija i Marko.
Dobrica Ćosić o Mirinoj mami
Osoba koja je dobro poznavala Mirinu majku Veru bio je Dobrica Ćosić. Njih dvoje su tokom 1943. godine zajedno pisali za Glas, glasilo Narodnooslobodilačkog fronta Srbije. Naravno, svatko je pisao iz svog ugla i u sredini u kojoj se u to vrijeme nalazio: D. Ćosić u Rasini i Toplici u centralnoj/južnoj Srbiji, a V. Miletić u Brežanama kraj Požarevca.
"Jeste, čitao sam te njene tekstove u Glasu… Vera Miletić je bila žena lepe pismenosti. Vrlo lepe pismenosti. Ja duboko saosećam sa sudbinom Vere Miletić. Ona je oklevetana na najgori mogući način. Ružan, ružan način", govorio je Dobrica, a onda se dotakao i Mire:
"Mira Marković je vrlo tragična ličnost, s takvim povredama duše da je prosto bila predestinirana za nesrećan život, za nesrećne odluke, za isključivost, za mržnju, za osvetu, za grandomaniju… Ona je bila žena s vrlo velikim ambicijama. To je bio (riječ „to“ odnosila se na njezinu političku karijeru, ponajprije 1990-ih – op. aut.) revanš za majčin poraz, majčinu nesreću, tragediju… Ja sam tu njenu intimnu dramu razumevao, i uvek sam osuđivao okrutnost boljševičku, okrutnost Titovih pristalica i Partije, što je tako strogo, tako svirepo sudila tu mučenicu!"
Na pitanje da li smatra da je ceo život Mire Marković bio jedna velika osveta, Dobrica je rekao:
"Prejako bi to bilo, ali u svakom slučaju… Sudbina njene majke bila je jedan bolni pokretač, jedan permanentan bol i pokretač mnogih njenih raspoloženja, depresije, sklonosti za veliku ulogu, za rehabilitaciju svoje majke… To su bili živi motivi u toj duši…"
Muke kroz koje je prošla Vera Miletić (naravno, ne samo ona) opisane su u monografiji Beograd u ratu i revoluciji 1941-1945 (ta je knjiga objavljena 1984, njezin je redaktor bio dr Venceslav Glišić, a odgovorni urednik Radomir Bogdanović) ovim riječima:
"Žene su udarali drvenim lopaticama po unutrašnjim stranama butina. Naročito su bili opasni udarci u slabinu ili u grudi, koji su dovodili do unutrašnjih povreda. Često su vezivali ruke i noge pozadi i provlačili kroz vezu motku vešajući tako uhapšene između dva stola, a onda su ih udarali sa raznih strana dok se ne onesveste…"
BONUS VIDEO: