Iako još uvek studentkinja Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, Iva Ilinčić je već poznato lice, koje će tek pokazati sav talenat. Da je na dobrom putu, dokazuje pobedom u recitovanju na Danima Danila Lazovića u Priboju, gde je po prvi put u istoriji tog festivala jedan učesnik osvojio maksimalnih 50 poena. S mladom glumicom pričali smo o ulozi u seriji Žigosani u reketu čiju drugu sezonu upravo gledamo, o pozorištu gde je prvi put zaigrala već na drugoj godini studija, o lepoti života...

Kako se rodila ljubav prema glumi?

Još odmalena bila sam zainteresovana za tu vrstu umetnosti. Pohađala sam deset godina studio Mike Aleksića, koji nije samo škola glume, već škola života, bukvalnom smislu te reči. Mnogo toga sam tamo naučila i shvatila da želim da mi gluma bude poziv i da to nije samo dečji san. Mika me je u tome podržao, zahvaljujući njemu uspela sam da spremim prijemni ispit i, na sreću (ili nažalost za moje roditelje) upisala sam FDU iz prvog puta. Moji roditelji su želeli da studiram prava, međutim, od trenutka upisa do danas, mislim da su shvatili kako mi je gluma velika strast i da se najispunjenije osećam samo u tome. 

Na početku studija imali ste priliku da zaigrate u Ateljeu 212. Kakvo je to iskustvo?

Tako je, prvu ulogu sam dobila na drugoj godini fakulteta u predstavi Ljubav, ljubav, ljubav Alise Stojanović, na velikoj sceni jednog od mojih omiljenih pozorišta. Takvi glumci pored mene, delovalo mi je nestvarno:Tihomir Stanić, Dara Džokić, Radmila Tomović... Međutim, sada mi je smešno kad se prisetim koliku tremu sam imala pre prve probe! Srećom, imala sam zaista divne partnere, koji su mi pomogli da ukradem neki osnovni glumački zanat od njih. To mi je bio pravi vetar u leđa i zaista značajno iskustvo.

U Zvezdara teatru igrate s dvojicom kolega s klase. Kako se postiže ta timska atmosfera koja vlada na sceni?

Osama-kasaba u Njujorku je od početka proba bila timska predstava. Sjajno smo se sklopili i nekako osetili jedni druge, stvarajući mladalačku i jaku energiju. Ne znam da li sam mogla da poželim bolju podelu, s obzirom na to da u predstavi igram sa dva „klasića”, Jovanom Jovanovićem i Amarom Ćorovićem, koje dobro poznajem. Imali smo dovoljno prostora da razigramo likove, zahvaljujući Darku Bajiću, koji nas je postepeno i bez pritiska vodio kroz taj proces. Obožavamo da igramo tu predstavu i zaista je atmosfera i među nama, privatno, vrlo bliska i topla. Čini mi se da to i publika oseća. 

View this post on Instagram

A post shared by Iva Ilinčić (@ivailincic) on

U TV seriji Žigosani u reketu glumite razmaženu bogatašicu, ćerku košarkaškog menadžera?

Lik Teodore Todorović gradila sam korak po korak, pošto se u njoj dešava velika promena paralelno s razvojem radnje u seriji. Mislim da svakom karakteru mi glumci dajemo lični pečat, tako da ima i pomalo Ive u Teodori i obratno. Ne bih rekla da je ona razmažena bogatašica, jer kao i svi glumci, trudim se da branim svoj lik, a ne da ga osuđujem ili ističemo mane. Naravno, uvek moramo biti svesni loših strana nekog lika, ali ja bih pre rekla da je Teodora samo izgubila kompas, želeći nešto više od trenutnog života. Konačno, ona odlučuje, kako to obično biva u njenim godinama (rane dvadesete), da se preispita i izađe iz komforne zone. A dokle će to otići i gde su granice, to ćete tek videti u novoj sezoni!

PageBreak

Da li je mladi glumac danas u situaciji da odbije ulogu?

Uprkos mišljenju da treba prihvatiti sve uloge koje se mladom glumcu nude, znajući da mnogo njih ne radi i da se mladima retko pruža prilika, mislim da je važno znati čemu treba reći ne. Uvek slušam svoj stomak i do sada se nisam pokajala. Nisam pobornik toga da treba raditi sve, iako sam svesna da ću kroz buduću karijeru sigurno učestvovati u stvarima koje mi se možda i neće dopasti. I to je za ljude, ali na samom početku karijere, čini mi se, bitni su pravilan izbor i dobar start. U ovom poslu lako upadnete u kalupe, tip uloga, to je klizav teren. Zato je bitno dobro proceniti ponudu i videti koliki je njen umetnički domet. Naravno, glumac ima svoj zadatak, koji god projekat da je posredi, ali ne bih rekla da bih baš na sve pristala. Ne znam da li je to dobro ili loše, ali sigurna sam da neke odbijene uloge donose možda manje kajanja, nego prihvatanje. 
Miloš Biković nam je govorio u prvoj godini studija, dok je bio asistent na fakultetu, da je podjednako važno šta odbijamo isto kao i ono što prihvatamo. To mi je ostalo urezano u sećanju i delim to mišljenje s njim.

View this post on Instagram

A post shared by Iva Ilinčić (@ivailincic) on

Živimo u vreme kad se sve dešava na društvenim mrežama. Koliko one utiču na vaš život?

Nažalost, više bih volela da sam od onih koji ih nemaju i koji mogu bez njih. Imam samo Instagram i stvarno volim da provodim vreme na njemu. Trudim se da ograničim to vreme, ali ne znam koliko mi to polazi za rukom. Jasno mi je da u 21. veku društvene mreže imaju mnogo prednosti, ali ne mislim da su toliko usko povezane s poslom kojim se bavimo. Kod mene je reč o ličnoj satisfakciji, volim da fotografišem, a pratim samo stranice i ljude koji me zanimaju. Na društvene mreže i internet generalno gledam kao na izvor informacija.

Šta privatno volite da gledate? Stižete li da odete u pozorište, bioskop?

Nedavno me je oduševila predstava Jami distrikt, koju sam gledala u Bitef teatru, kao i serija kojom sam trenutno opsednuta The Crown. Glavna glumica Kler Foj je simbol svega čemu težim i moj glumački uzor.

U vezi ste s Miodragom Dragičevićem, takođe glumcem. Da li partner iz iste branše može bolje da razume vaše obaveze i način života?

Ne volim da previše o tome pričam. Ali, izuzetno mi je značila njegova podrška na ovom mom putu i mislim da nam je mnogo toga lakše jer smo oboje „u istom sosu”

Tekst: Vanja Ostojić

Izvor: Lepa & Srećna