Jedinstvenim muzičkim izrazom i osobenom lepotom, Lena Kovačević se izdvaja na našoj javnoj sceni. Ova harizmatična muzičarka nežne lepote, majka dvojice dečaka, koja se školovala na čuvenom konzervatorijumu u Amsterdamu i sarađivala s eminentnim umetnicima, od početka karijere sledi unutrašnji glas i senzibilitet, ne podležući trendovima.
Razgovarali smo s njom u trenucima kada se praznična euforija tek zahuktavala u glavnom gradu. Na samom početku razgovora pitali smo Lenu, jednog od najboljih vokala na domaćoj muzičkoj sceni, kako je sve počelo kada je reč o ljubavi prema muzici i muzičkom obrazovanju?

- Pre svega, hvala vam na komplimentu, drago mi je što imam priliku da se družim s vama u ovim specijalnim - prazničnim danima. Od detinjstva se bavim muzikom, počela sam rano da sviram klavir i završila Srednju muzičku školu Stanković u Beogradu. Tu sam upoznala neke izuzetne muzičare, a među njima i one s kojima danas putujem i nastupam. Želela sam da studiram modernu i džez muziku, a u to vreme nije bilo takve škole u Beogradu. Hvala Bogu, put me je odveo u Amsterdam, kod sjajnih profesora, u jednu umetničku - inspirativnu atmosferu, kako fakulteta tako i samog grada. Amsterdam je moja druga kuća.

Koliko je vaša porodica uticala na vas da muziku odaberete kao poziv?

Sa šest godina nisam im dala da spa­vaju od silnih molbi da mi kupe klavir. Upisala sam nižu muzičku školu i već u petom razredu rekla da ću studirati muziku. Kasnije nisu morali da me teraju da vežbam, zaista sam sama birala svoj poziv. Zapravo, čini se da je on izabrao mene. Svakako, njihova najveća pomoć bila je velika podrška, posebno u tim prvim godinama, da mi omoguće da se bavim onim što volim.

Već deceniju i po puštate da se umetnost dešava, publici iznova nudite nešto kvalitetno, odolevate komercijalizaciji. Koliko je sve to teško u današnje vreme?

Verujem da ne treba pratiti trend po svaku cenu, a uvek naći neku nit s komercijalnim. Albumi koje sam radila jesu slika mog stila i onog što volim, ali Džezeri ili San odišu poznatim pesmama u našem fazonu i, zahvaljujući tome što su aranžmani stilski moderni, ljudi su to brzo razumeli. Tri godine posle prvog albuma imali smo pun Dom sindikata. Izašla sam na binu i u čudu pogledala momke s kojima nastupam. Bili smo tako srećni! Shvatila sam u tom deliću sekunde koliko vredi pratiti svoju strast, biti uporan, nikada ne odustajati.

Da li je bilo trenutaka kada ste poželeli da odustanete i u čemu ste nalazili motiv da istrajete u džezu?

Upravo u toj niti i povezanosti s publikom od prvog dana. Nakon Prvog glasa Srbije imala sam prilike da našoj publici ponudim nešto novo, jer je tada već mnogo više ljudi pratilo to što radim. Zapravo, i sama emisija se desila tako što su producenti, koji su delom bili stranci, bili oduševljeni mojim prvim albumom Dobar dan za pevanje, koji je bio još manje „komercijalan” na prvi pogled. U tom smislu, komercijalno može biti sve što pomislite, koliko god bilo neobično, sve dok doseže do onih koji tu ideju razumeju i vole.

Talentovani ljudi često odlaze iz zemlje. Da li je lakše ostvariti karijeru u inostranstvu?

Nije lako ostvariti karijeru nigde, ali u svetu ima više scena za džez muziku, više mogućnosti, prosto je veća šansa za rad. Za mene je Beograd uvek bio najdraža baza, a san mi je da sve više radimo u Srbiji i regionu, ali i u inostranstvu.

Pesma Cafe je vrlo brzo osvojila domaće slušaoce, a otkako je dobila verziju na francuskom jeziku, u nju se zaljubljuju i Francuzi. Otkud saradnja sa C. Senom?

Ova francuska verzija je zaista za mene tako poseban „komad” muzike, zahvaljujući i C.Senu, umetniku iz Pariza, reperu i pesniku. Između ostalog, on je i jedan od najpoznatijih slikara grafita u Parizu, i doneo je divan tekst u Café. Odnedavno, singl se emituje na radiju s nacionalnom frekvencijom u Austriji i Nemačkoj, što je za nas bilo veliko iznenađenje. Predstoji nam put za Francusku, gde uskoro treba da izađe singl za tamošnje tržište.

Kakvi su vam poslovni planovi, hoćete li svoju publiku uskoro obradovati novom pesmom?

Obećala sam sebi da ću čekati novu muziku za snimanje dok se „fatalno ne zaljubim” i ne osetim leptiriće u stomaku. Konačno, pronašla sam dva buduća singla, a sada nas čeka rad da se oni dese onako kako treba.

Postoji li šansa da vaš otac, čuveni dramski pisac Dušan Kovačević, ponovo napiše neku pesmu za vas?

Još uvek je pomalo rano, pa nećemo pričati o jednom divnom i velikom projektu koji treba da se radi dogodine, ako Bog da. Bilo bi tu mnogo divne muzike i dijaloga. Oduvek volim primenjenu muziku, ništa nije uzbudljivije od toga da jednu zamisao vidimo na platnu.

Kada dobije dete, žena potpuno promeni prioritete. U kojoj meri vas je majčinstvo promenilo?

Istog trena stvari legnu na svoje mesto u smislu raspodele važnog i manje važnog. Dok nisam imala decu, imala sam više vremena da se opterećujem nepotrebnim stvarima. Iste sekunde s njihovim dolaskom na svet to se promenilo. Biti roditelj i biti angažovan u poslu svakako nije jednostavno. Meni je rođenje dece dalo dodatni polet i svest da će sve što danas radim, oni jednog dana gledati, pročitati, slušati, što nosi dodatnu vrstu odgovornosti. Znam tačno sta želim da misle kada nešto bude ostalo iza mene.

Kakvu muziku najčešće puštate svojim sinovima i koje pesmice najviše volite da pevate zajedno?
Slušamo sve, od dečjih pesama, džeza, duhovne muzike, popa, benda The Cure uz koji vole da „prave žurku”, do klasične muzike. Posebno im pevam neke operske arije, improvizujem, naravno. Ako želim da me hitno poslušaju, definitivno radi!

U pogledu vaspitanja, šta „prepisujete” od svojih roditelja, a šta radite drugačije?

Vaspitavamo ih u istom duhu kako smo i mi vaspitavani. Naravno, i vremena su se promenila, nema identičnog modela, a ipak, vrednosti su iste. Trudiću se da nauče da vole život i ljude; sam život je onda mnogo lepši. Za njih smo, između ostalog, u želji da imamo porodični kutak gde okupljamo sve prijatelje i svu decu, otvorili poslastičarnicu Gelato Freddo, opčinjeni idejom Italije i njenih ukusa, velike porodice i zajedničkog vremena. Svakako, i ljubavlju prema sladoledu i poslasticama. Zaljubljena sam u ideju porodičnog biznisa ako dolazi iz ljubavi i strasti.

Vaš izgled prati vaš mladalački duh. U čemu je tajna vaše lepote?

Hvala vam, trudim se da se negujem iznutra i spolja, pre svega, duhovno. Bez tog „napajanja” ne bih mogla da živim i funkcionišem. Zatim, verujem u brigu iznutra i, kada je reč o nezi, postala sam ponosni član tima Nice Collagen Drink-a. On je nov na tržištu a podržava ideju kreiranja vrhunskih proizvoda u krugu gde s puno ljubavi nastaju i vrhunski rezultati. Sigurna sam da će se vaše čitateljke oduševiti tim proizvodom. Nega kože, kose i noktiju postala je jos ukusnija.

Imate li neostvarenih želja?

Želim vama i sebi da budemo zdravi i inspirisani, da budemo optimisti i verujemo u dobre ishode. Ali, pre svega, moramo da popunimo album sa sličicama fudbalera!

Tekst: Suzana Obradović

Izvor: Lepa i srećna