Kao rođena Podgoričanka, glumica Jelena Rakočević Cekić (28) nije imala nikakvih poteškoća da glumi Stelu, devojku iz crnogorske prestonice i da govori crnogorskim dijalektom u filmu Mali Budo, koji je u septembru 2014. godine stigao u bioskope. 

Ova urnebesna komedija snimana je u Beogradu, Novom Sadu i Vladičinom Hanu, što je bilo lepo iskustvo za našu sagovornicu da upozna i druge krajeve Srbije, osim Beograda gde živi sa suprugom. Još jedna olakšavajuća okolnost u radu na filmu reditelja Danila Bećkovića bila je to što je odranije poznavala koleginicu Doris Milošević koja joj je ujedno i prijateljica s klase. 

Stela ne radi ništa i voli da se zabavlja. Pitali smo mladu glumicu da li je i ona ponekad takva odnosno koliko joj je važno da radi i da se prepusti kreativnosti: 

– Nisam pokušavala da ne radim ništa niti to želim. Trudim se koliko je to moguće da imam kontinuitet u poslu. Na taj način sam „u treningu”, što je izuzetno važno kada je gluma u pitanju, kako u pogledu kreativnosti tako i kada se radi o finansijama. 

Jelena je jedan deo detinjstva provela u Prištini i tamo prvi put stala na pozornicu. Mada je imala samo jedanaest godina, tada je, kaže, poželela da bude glumica. Prva uloga bio je lik gradonačelnika u dečjoj predstavi. Seća se da je bila pomalo ljuta na profesora koji joj je dao da glumi muškarca, a danas se svojoj detinjastoj reakciji slatko nasmeje.

– Prva profesionalna uloga bila mi je Nina u seriji „Ulica lipa” reditelja Miroslava Lekića – priča Jelena. 

Od tada do danas snimila je šest filmova i više serija. Članica je pozorišne trupe “Sanjari”, koja igra predstavu “Bajka o mrtvoj carevoj kćeri” Nikolaja Koljade na sceni Bitef teatra. Još uvek nema stalan posao, već je honorarac, slobodni umetnik, a za taj status kaže da je pre neizvestan nego komplikovan. 

Na Jeleninu životnu odluku da upiše glumačku akademiju nije uticao niko iz porodice niti od prijatelja. To je bila isključivo njena ideja koju su roditelji svesrdno podržali. Upravo u svetu glume, radeći na predstavi Opomena u režiji Branislava Lečića, upoznala je svog kolegu Janka Cekića, s kojim je u srećnom braku. 

Jelena otkriva kako uopšte nije ranoranilac, već naprotiv, voli da spava malo duže: 

– Dan počinjem uz čaj, doručak i kafu sa svojim suprugom. Ujutru volim i da pročitam nekoliko stranica omiljene knjige. Jelenina životna parola je Carpe diem (iskoristi dan) 

Kada je reč o kulinarskom umeću, Jelena otkriva da bi se umesto spiskom jela koja ume da spremi, radije pohvalila njihovim kvalitetom.

– Suprug i ja obožavamo italijansku kuhinju, pa ta jela najčešće spremamo. Najbolji smo u pastama i rižotu i to najčešće kuvamo, uvek u paru.

U slobodno vreme Jelena trenira, a bavi se i kreativnim hobijem kakav je dekupaž.

– To me smiruje. Radim s novčanicima, drvenim kutijama za čaj, stočićima i drugim komadima nameštaja. Prolazeći pored prodavnica sa unikatnim radovima dobila sam ideju da se i sama oprobam u dekupažu. Slobodno vreme koristim i da pogledam neki film, pročitam knjigu i družim se s porodicom i prijateljima. 

Tekst: Nenad Blagojević