Još
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Zlatni dani (6. deo)

Obuzela je strašna panika. On je možda i bio iskren, ali ona sigurno nije… Sada je bio pravi trenutak da mu kaže istinu o sebi, ali nekako nije mogla da smogne snage. To bi bio kraj svemu, a bili su tek na početku.

  Izvor: Foto: Shutterstock

Vozili su se u tišini. Izgledao je koncentrisan na vožnju pa nije zapitkivala kuda idu. Kada su već podaleko odmakli od grada, skrenuo je na neki lokalni put  i zaustavio ispred restorana. Sunce se nisko probijalo kroz guste krošnje nad krovom rustične, kamene  zgrade. Ispred je žuborila fontana, a cvrkut prica je dopunjavao šum mora ispod restrorana. Unutra je vladala prijatna hladovina. Vlasnik im je odmah prišao da ih pozdravi.

-Gde si ti, nema te odavno – znatiželjno je odmerio Katarinu.

-Radim stalno… – odvratio je Marko.

-Kao i uvek - nasmešio se vlasnik, dok je Katarina razmišljala koliko je već žena doveo ovde pre nje.

Nije imala želju za jelom, pa je njemu prepustila izbor. Posmatrao je, a u očima su mu se pojavile zlatne iskrice.

-Zašto me tako gledaš?

-Zato što si lepa, pametna, draga…

-Ali ti me ne poznaješ! – odvratila je.

-Umem da procenim čoveka… - rekao je – Posao me je tome naučio.

Pomislila je kako se ovaj put grdno prevario i progutala malo vode, da okvasi grlo koje joj se najednom osušilo.

-Kako je moguće da je takva devojka slobodna? – nastavio je.

-To pitanje važi i za tebe – odgovorila je.

-Jednom sam bio blizu da uđem u nešto ozbiljno, ali to je propalo… - kratko je objasnio.

Ovo ne smete propustiti

Komentari 0

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Najnovije