Oprezno je provirila da proveri da li ima nekoga u holu. Polako je zatvorila vrata i na vrhovima prstiju došla do ulaznog hola. Sada je morala da prođe pored recepcije i ljudi koji je dobro poznaju… Strah joj je grčio stomak dok je visoko uzdignute glave koračala ka ulaznim vratima. Niko nije obraćao pažnju na nju… Čim je zamakla iza ugla, poskočila je od sreće!! Uspelo je!! Prerušavanje je od nje napravilo potpuno novu osobu, a ta osoba će sada na audiciji pokazati da zna da peva!!

Hotel je bio tek par minuta udaljen od njenog. Ušla je samouvereno i došla do recepcije.

Mladić je gutao pogledom dok je prilazila.

-Izvolite… - topio se dok je posmatrao njeno vitko telo u pripijenoj haljini.

-Želim da razgovaram da osobom koja je zadužena za audiciju - pomalo nadmeno je rekla, u sebi se smejući.

-Audiciju? – ponovio je, oblizujući suve usne.

-Da, audiciju za mesto pevačice u noćnom klubu – ponovila je lagano.

-Ah… - široko se osmehnuo – Vi ste pevačica! Učinilo mi se da ste mi poznati… Odmah ću pozvati našeg PR-a. Želite nešto da popijete dok čekate? – uslužno se smeškao, ne skidajući oči sa njenog tela.

-Ne, hvala…

PageBreak

Nalaktila se na pult i zatreptala. Ova igra je bila baš zabavna. Mladić je pokušavao da telefonira, ali se smeo i ispustio telefon. Zbunjeno ga je podigao, mucajući izvinjenje. Katarina je bila i više nego zadovoljna utiskom koji je ostavljala. Ako i on bude ovako reagovao, biće ovo lak posao, pomislila je. No, od  trenutka kada ga je ugledala kako prilazi, znala je da njene ženske čari na njega neće imati mnogo uticaja. Visok, vitak u savršeno ukrojenom sivom odelu, sa svilenom, golubije sivom kravatom vezanom u veliki čvor i frizurom na kojoj je svaka dlaka odlično znala svoje mesto… Dok je, njihajući se u ritmu prilazio, mahao je belom maramicom koju je držao u levoj ruci. Pogledao je i blago podigao obrve, a potom pokazao niz savršeno belih zuba koji nikako nisu mogli biti prirodni…

-Dobar dan!! – nakrivio je glavu na levo, zagledajući je pažljivo – Tražili ste me… Usput, savršen ten… - trepnuo je i klimnuo sa odobravanjem.

-Hvala… - osmehnula se – Moje ime je Helena i tražila sam vas zbog audicije za pevačicu koju tražite…

-Hmmmm…. – popravio je svoju savršenu frizuru – Odakle vam ta informacija? Nismo nigde objavili oglas za pevačicu…

-Znam… - odabrala je svoj najslađi osmeh i trepnula par puta – Usput, moram da vam priznam da vam zavidim na osmehu, naprosto je fantastičan…

-Ohhhh… - lice mu se ozarilo – Hvala najlepše – Dakle, vi ste pevačica??

-Da – klimnula je – Sigurna sam da biste to i sami shvatili ako biste me čuli…

-Ahaaaaa… - osvrnuo se, kao da želi da dobije na vremenu i razmisli – Sada baš i nemam previše vremena….

-Tri minuta traje pesma… - uveravala ga je.

-Tri minuta… - oklevao je – Dobro, pretpostavljam da toliko ipak imam, ali nemam orkestar…

-Nije neophodno… - brzo se ubacila – Može i bez pratnje, uveravam vas…

Pogledala ga je tako molećivo, da nije imao srca da je odbije.

-Dobro, imate tri minuta. Dođite u salu.., zbog akustike…

-Naravno.

PageBreak

Sala je bila prazna i prilično mračna. Uključio je svetla i pokazao joj malu binu. Samouvereno je prošla pored njega. Koncentrisala se par sekundi i duboko udahnula. Zatvorila je oči i pustila muziku u svojoj glavi. Glas se lagano izvijao prostorom, protkan emocijama i uspomenama koje su je vezivale za pesmu koju je obožavala…  Meki, baršunasti tonovi predivne pesme ”Why should i care” koju izvodi Diana Kral opijali su sva čula i otvarali svako srce. Igrala je na sigurno jer je tu pesmu otpevala bezbroj puta i uvek iznova uživala u tome.

“Should I live you alone here in the dark,

Holding my broken hart,

While a promise still hangs in the air,

Why should I careeeeee….”

Glas se lagano utišavao i stapao se sa tišinom u kojoj je čula jedino sopstveno disanje. Otvorila je oči tek kada je začula pljeskanje.

-Bravo, bravo!! Predivno… - prišao joj je i uzeo je za obe ruke – Skoro sam zaplakao…

-Hvala, to je nešto najlepše što mi je neko rekao… - osmehnula se srećno.

-Zaista sam uživao svim čulima u vašem pevanju – nastavio je da je hvali – Idemo u moju kancelariju da dogovorimo detalje.

-Svakako – klimnula je i srećno se osmehnula.

-Prilično neverovatno!! Skoro nisam čuo ništa bolje… - ćeretao je, dok se njihao ispred nje – Bićete velika, ma ne velika, ogromna senzacija našeg hotela!! Već vidim plakate…

-Hehehehehe… - smejala se srećno – Jedva čekam…

-Biće fantastično!! Punićemo klub svako veče, tražiće se mesto više...

Nastaviće se...

Vesna Gavrilović