Ukrcao se u voz i smestio u svoj kupe. Nakon što se izborio sa prevelikim koferom seo je na svoje mesto. Maramicom je obrisao čelo sa kojeg su se slivale kapljice znoja i uzdahnuo. Bilo je suviše toplo. U trenutku dok se rashlađivao novinama u kupe je ušla prelepa mlada žena...
Podigao je pogled i ostao zagledan u njene oči boje mora. Nije mogao da odvoji pogled sa tih očiju koje su ga očarale, iako je primetio koliko je nepristojan.
„Dobar dan gospodine”, pozdravila ga je i nastavila da se smešta u kupe.
„Dobar dan, gospođice”, ustao je i poljubio joj ruku. Na njenoj beloj nežnoj koži osetio je miris ruža koji ga je raznežio. Vratio se na svoje sedište i otvorio novine praveći se da čita. Morao je da sakrije oči koje su ga odavale, nije mogao da ostane ravnodušan pored takve lepote, a bilo je neumesno da sve vreme gleda u nju.
„Kuda putujete?” - pitala ga je dok je skidala svoj beli šešir ispod kojeg se rasula duga ukovrđžana plava kosa. Sada je izgledala još lepše.
„U moje selo, u Šumadiju. A vi?”
Retko je odlazio u selo od kada je otišao na studije i kasnije se zaposlio. A i kada bi otišao proveo bi samo nekoliko dana u kući svoje majke.
„I ja putujem u jedno selo u Šumadiji”, rekla je kratko, kao da ne želi da otkriva previše o sebi.
Srce mu je igralo u ritmu njenih pokreta dok se smeštala na svoje mesto.
„Izgleda da ćemo biti sami u kupeu. Voz kreće a niko više nije ušao”, brbljao je a i sam je bio svestan toga. Tek kada je završio rečenicu shvatio je kakva je budala ispao. Ni sam nije znao šta mu je bilo da konstatuje kako će biti sami, a tek ju je upoznao! Ko zna šta će gospođica pomisliti o njemu, a on je rekao tu glupost misleći pod tim da će im biti udobnije ako je manje ljudi u kupeu...
„Mislim da hoćemo”, hladno je odgovorila.
Kakav je ovo manijak, raduje se što će biti sam sa ženom, a vidi je prvi put u životu, mislila je. Udobno se namestila u svoje sedište i sklopila oči. Odlučila je da se pretvara da spava jer više nije želela da razgovara s njim, a primetila je i njegove nepristojne poglede.
Njen hladan odgovor nije ga iznenadio. Bio je svestan da je pogrešio i da bi mu bilo bolje da je ćutao. Sada uopšte neće obratiti pažnji na njega, znao je to čim je zatvorila oči. Kakva žena, opijala ga je svojom lepotom. Dugo je pogledom milovao prelepu plavu devojku, nežne svetle puti poput latica bele rade i očiju plavih kao more. Njegov pogled nije se pomerao sa njenog lica u nadi da će bar još jednom videti njene oči. Njegovo nadanje u jednom trenutku pretvorilo se u san koji ga je pod uticajem sparine koja je vladala u kupeu zatekao gotovo nespremnog.
Probudio ga je glas konduktera koji je vičući obaveštavao putnike na koju su stanicu stigli. Primetio je da gospođica nije više u kupeu. Nestala je dok je spavao. Kada je shvatio gde su skočio je sa svog sedišta, brzo uzeo kofer i krenuo ka izlazu. Gotovo je trčao i u poslednjem trenutku stigao da izađe iz voza. Pogledom je tražio plavu lepoticu i na trenutak mu se učinilo da se odvezla u nekim kolima putem koji je vodio prema selu. Pomislio je da ili živi u njegovom selu ili nekom od susednih. Mora saznati ko je ona, mislio je. Pitaće Mitu, svog druga, on sigurno zna...
„U vozu sam upoznao prelepu ženu. Izašla je na stanici u varoši. Možda je poznaješ?”, pitao ga je čim su se sreli.
„Poznajem ja druže mnoge žene, to znaš”, odgovorio je. „Opiši mi je, pa ću ti reći.”
Sa uzbuđenjem mu je pričao o njoj. Opisao mu je svaki njen pokret, njen uzdah i njen pogled. Detaljno je opisao i njene crte lica i oči koje su mu se urezale u sećanje, a koje je znao da dugo neće zaboraviti.
„Rade, ta devojka je Jevremova kći, mala Jovanka. Ona je bila ludo zaljubljena u tebe, ali ti si tada voleo drugu!”
„Mala Jovanka...” - bio je zbunjen. Ono derište kakvo mu se tada činila izraslo je u prelepu mladu ženu. Nije mogao da veruje.
„Mito, oduzela mi je dah!”
Noćima nije spavao. Sve češće je mislio na nju, na „malu Jovanku”, sada prelepu ženu koja je činila da njegova duša zatreperi svaki put kada pomisli na nju. Želeo je da ponovo vidi njene oči, oseti njen miris, miris ruža koji se širio kupeom, od kojeg mu je telo malaksavalo a srce podrhtavalo. Ludeo je za njom, opsedala ga je u snovima i na javi. Zaljubio se u ženu koju skoro nije ni poznavao.
Mita ga je ubedio da odu na predstojeću igranku. Pristao je jer se nadao da će i ona biti tamo. I bila je. Bila je u belom, ta boja je još više isticala njenu lepotu. Prišao joj je, poljubio joj ruku i izvinio se za svoje ponašanje u kupeu. Predstavio joj se.
„Nisam vas prepoznala u vozu, dugo vas nisam videla jer ne dolazite često...”
Bilo joj je lakše kada je saznala ko je i odlučila da mu oprosti za neumesno ponašanje u kupeu. Ipak, on je bio mladić koga je volela i još ga voli. Godilo joj je što se zainteresovao za nju ali nije želela da mu pokaže svoja osećanja.
„Nisam ni ja vas prepoznao. Izrasli ste u prelepu mladu ženu”, laskao joj je.
Plesali su, a onda izašli da prošetaju. Hodali su lagano jedno pokraj drugog. Neko vreme su šetali i nisu govorili, ali kao da su razgovarali nekim svojim nemuštim jezikom. Prijalo im je da u tišini šetaju kroz mesečinu, koja im je obasjavala put kao oreol neke tajne svetlosti, koja ih je zaklanjala od očiju radoznalaca, štitila od urokljivih pogleda, bila njihov saučesnik. Dugo su šetali i razgovarali.
Njene usne privlačile su ga kao magnet. Želeo je da oseti toplinu tih rumenih pupoljaka. Trudio se, uzmicao, ali ni sam nije znao koliko će još moći da se bori sa svojom strašću.
Ponovo je uzeo njenu ruku, primakao je bliže sebi i spustio sladak poljubac na njenu meku belu kožu. Bila mu je previše blizu, osećao je njenu toplinu i više nije mogao da izdrži, izgubio se u njenim plavim očima i spustio nežni poljubac na njene vrele usne. Zaboravio se, ali njen šamar ga je osvestio. Obraz mu je, crven, brideo od šamara.
„Šta to radite?!” - ljutito ga je prekorela.
„Izvinite... Vidim da umete dobro da udarite!”
Dobro ga je odalamila, mislio je. Ali bio je suviše ponosan da pokaže koliko ga je zabolelo, a nakon što ju je poljubio - shvatio je da ga još voli...
Otpratio ju je natrag. Ta divna žena očarala ga je svojom lepotom a zadivila svojim karakterom. Nežna i osećajna žena, ali kada je potrebno i jaka i energična.
Te večeri odlučio je da Jovanka mora postati njegova supruga.
Kristina Vesković