Dokazano je da priroda samo daje, oplemenjuje i smiruje. Žubor vode, cvrkut ptica, zelenilo i cveće, to je oduvek bio naš san – kažu Milinka i Raša Jovanović, vlasnici ove prelepe baštice, koja je žiri Konkursa oduševila šarenilom, a domaćini  ljubaznošću.

Ova bašta predstavlja deo prirode koji je „samo malo prilagođen i podređen odmoru i uživanju“, a koloritno veoma energičan, bogat detaljima ukopljenim u ambijent, s diskretnim etno-motivima, povrtnjakom i obiljem cveća, tako da predstavlja malu oazu usred Svrljiške planine – ocenio je žiri magazina „Moja lepa bašta“ prilikom posete finalistima prošle godine u oktobru.

„Odmah posle penzionisanja 2007. kupili smo mali komad zemlje od 3,5 ari u selu Okruglica, zaseok Vrelo, na putu Svrljig – Stara planina. Bila je to neugledna, neravna i zapuštena parcela pored potoka, obrasla trnjem i korovom toliko da nismo mogli da uđemo i tačno odmerimo međe. Čitavu godinu smo suprug i ja sekli, krčili, nasipali i ravnali da bi doveli parcelu u nekakav red. Panjeve koje nismo mogli da izvadimo kamuflirali smo cvećem, mahovinom i kamenjem tako da smo dobili neobične skulpture i kupe. Posle toga smo isplanirali i počeli da sređujemo baštu“, priseća se Milinka, inače profesor istorije u penziji. Na sledećoj strani pročitajte više o tome šta se sve može videti u ovoj prelepoj bašti.  PageBreak

„Odvojili smo mali deo za povrće i začinsko bilje, zatim leje za sezonsko i višegodišnje cveće, poneki žbun i travnjak... Pošto potok protiče i žubori pored same ograde i bašte, fontana i jezerce nisu nam bili potrebni. Napravili smo samo mostić preko potoka i uredili obalu. U potoku ima rakova, riba, žaba i poneka zmija belouška. Društvo nam prave i ježići koji čiste baštu. Mi ih hranimo, ne uništavamo, prirodna selekcija postoji i održava se ravnoteža“, dodaje Raša, koji je do penzionisanja radio u policiji, a otkada je u penziji, osim baštenskog posla, već neko vreme bavi se i ikonopisom.

U bašti koju neguju s mnogo ljubavi ima više od stotinu različitih vrsta biljaka, dosta pernena, irisa u svim bojama, lukovica, dragoljuba, ruža, planinskih jagorčevina, kasnojesenjih kadifica i sezonskog cveća, tako da je od aprila do novembra šareno, sve dok Jovanovići tu borave. Zimu provode u gradu (u Svrljigu imaju kuću), jer je ovo kraj koji je u to doba godine poznat po velikoj hladnoći. Na imanju se nalazi kućica, tek toliko velika da u njoj prenoće i sklone se od kiše.

Planiraju da naprave bar još jednu sobu, jer to što imaju nije dovoljno da još neko prespava. Kako je priroda divna a vazduh čist, Jovanovići žele da     ugoste drage ljude i na duže.

Obližnja šuma puna je blaga, pa Milinka sakupi pune korpe, pravi slatko od šumskih jagoda i ostavlja pečurke za zimu. Mica, kako je zovu od milošte, i Raša imaju mnogo prijatelja, koji im često prave društvo uz domaće specijalitete. O travnjaku i ostalim poslovima brine Raša, a Mica je zadužena za cveće.

„Živimo skromno, penzionerski, ali uživamo u svakom treutku,“ kažu naši uvek nasmejani domaćini. Uživajte i vi u video snimku, kao i u galeriji slika ispod njega.

Tekst: Marija Jakob i Slađana Milosavljević

LepaiSrecna Žiri konkursa za Najlepšu baštu Srbije 2012. godine bio je oduševljen igrom boja, dobro uklopljenim etno motivima i raznovrsnim biljkama koje se mogu videti u bašti bračnog para Jovanović u selu Okruglica. Bilo je i očekivano da osvoje nagradu za koloritne efekte i jedinstvo bašte sa okolinom.