Nekoliko pojedinačnih primeraka drveća i žbunja, između njih zemlja prekrivena šljunkom ili rizlom. Ova slika sve češće se može videti, naročito u prednjim baštama. Neki baštovani inspirisani su jednostavnim japanskim baštama, mnoge su pak privukle jednostavne leje koje se lako neguju. Ovo je samo delimično tačno. Ako su pošljunčane leje nepovoljne ili su pogrešno postavljene, ubrzo između kamenčića počinju da se sakupljaju ostaci biljaka i nepoželjni korov počinje da izbija. 

Ispod skoro svih pošljunčanih leja treba da se postavi najlon, koji treba da spreči rast korova. On ipak može samo da zaustavi koren korova, dakle biljke koje prodiru iz zemlje. Da li će leteće seme, koje tokom leta vetar raznosi na sve strane, proklijati, zavisi od toga da li koren može da pronađe dovoljno hrane. Mnogim vrstama korova dovoljno je već malo humusa od istrulelih ostataka biljaka, koji zapadne između kamenčića. Zato je veoma važno da sloj šljunka ne sadrži organski materijal. Stoga sa staze redovno uklanjajte opalo lišće i precvetale cvetove grabuljama ili usisivačem za lišće. Sitno kamenje se lakše grabulja, ali s druge strane fini kamenčići duže drže vlagu, što pogoduje klijanju. 

Potpuno sprečavanje dodira s organskim materijama nije moguće. Što je moguće pre uklonite proklijali korov, pre nego što počne da se širi. Posle nekoliko godina svakako je neophodno kompletno renoviranje šljunkovitih površina ili čak potpuno menjanje. 

Optimalno mesto za postavljanje površina sa šljunkom ili rizlom je sunčani deo bašte. U senovitim delovima na kamenu se pojavljuju mahovina i alge i površine posle određenog perioda postanu zelene. To se kod većih komada ponekad može skinuti kompresorom. Ali budite oprezni: sitno kamenje voda pod pritiskom može da otera i da jak mlaz probuši najlon. Pošljunčanu leju takođe ne treba da stavljate u neposrednu blizinu drveća čije bi lišće padalo na šljunak. Pošljunčane površine odvojite jasno od komšijskih leja i travnatih površina. Red krupnog kamenja ili ploča sprečava travu da prilikom košenja zapadne između kamenja. Kao „rampa“ za koren služi traka od čelika ili plastike. Time ćete sprečiti i širenje onih biljaka koje vam nisu baš na listi najomiljenijih. Oštre konture i jasna podela prostora i vizuelno je dobitna kombinacija.  

Kod šljunkovite bašte ili pošljunčane leje veoma je važno voditi računa o toploti i vlažnosti, koje zahtevaju biljke. Prvi, donji sloj zemlje treba da se pomeša sa šoderom, zatim se odozgo postavi deblji najlon, koji se iskroji tačno za biljke. Najlon bi trebalo da bude jak, otporan i UV stabilan. Zatim se preko njega naspe sloj šljunka.

Kamenje različite boje lepa je ideja za uređenje – sve dok se ne pomeša. Površine bi zato trebalo da budu dobro razdvojene, a to možete uraditi širokim kamenim pločama. 

Žičane ploče se lako postavljaju i stabilizuju sloj šljunka na stazama, mestima za sedenje ili ulazu za garažu, po kojima se često hoda. Ispod njih se postavlja najlon, pa se preko njega naspe tanak sloj šljunka. 

Jasna granica između pošljunčane leje i travnjaka lako se postiže šinama: čelične ogradice vertikalno se zabodu u zemlju. Međutim, biće čisto samo uz veliki trud. 

Sve više prednjih bašti ima loptasto orezani šimšir i lavanda na šoderu. Idealan su izbor za sunčana staništa, a u senci drveća preporučuju se pokrivači tla. 

Prilikom plevljenja pokušajte da nepoželjne biljke, ako je moguće, izvučete zajedno s korenom. Brener je kratkoročna pomoć. U svakom slučaju, pepeo koji ostane predstavlja prihranu za novi korov. Zato smanjite prinos svega što korovu može da posluži kao izvor hranljivih materija. U jesen pokupite opalo lišće pomoću usisivača za lišće.