U opisanom predlogu dato je rešenje za prostor u kojem je najpre iskrčeno postojeće drveće i šiblje, premda proklamujemo da svako drvo treba da se zadrži. Međutim, ono što se mora znati jeste da su u ovoj bašti stabla bila gusto posađena odnosno da se nije vodilo računa o njihovom međusobnom rastojanju (najmanje je 3 m). Stoga su ona izgledala bolesno i bila oštećena, jer su se u borbi za svetlost međusobno uništavala i samim tim napola osušila. Takođe, šiblje koje se ne orezuje „podivlja“ i od lepih vrsta postaju šuplje, polusuve skupine.

U ovom predlogu imamo primer uređenja bašte u francuskom stilu: sve je geometrijski tačno i simetrično. Bašta se sastoji iz dva dela.

Prvi, gornji deo je pokriven negovanim travnjakom, na kojem dominiraju dve „kasete“ i u čijem središtu je po jedan loptasti javor okružen šljunkom. Uokviruju ih besprekorne žive ograde od šimšira. U pozadini je klupa, takođe na pošljunčanoj površini, odakle se pruža divan pogled na drugi, donji deo bašte. Tu su dve simetrične leje pune ruža, digitalisa, virka i hortenzija, kao i prelepe bele zvezdaste magnolije. Klupu uokviruju dve deucije, koje cvetaju u junu roze cvetovima. Iza klupe su juke divnih i moćnih belih cvetova u leto. Lepo izgledaju i tuje, kojima se završava bašta u pozadini klupe, koje svojim rakošnim zimzelenim lišćem prave tamni zeleni fon. 

Precizna mapa i legenda date su u galeriji slika.

Dragana Tucović-Baranac,
pejzažni arhitekta i PR JKP “Zelenilo – Beograd”

LepaiSrecna Ukrasno šiblje treba orezivati ne samo radi lepote urednih linija, već i kako biljke ne bi „podivljale“ i čak se pretvorile u šupljikave, polusuve skupine. U borbi za svetlost biljke se mogu međusobno i uništiti.