Korijander potiče iz Azije i zbog svoje sličnosti s peršunom naziva se i kineski peršun. Nežni listići ubrani pre nego što biljka procveta ne samo što imaju lep, osvežavajuć ukus već gube i svoju tipičnu aromu.

Međutim, ovaj opori i pomalo slatkasti miris ne vole baš svi.

Često dolazi do zabune u vezi s tim da li postoje različite vrste korijandera.

U pitanju je ista biljka samo što možemo da koristimo i njene listove i semenke.

U kuhinji se može upotrebljavati na dva načina, kao začinsko lišće Cilantro, koje daje svež miris hrani i upotrebljava se u meksičkoj i azijskoj kuhinji, a seme korijandera koje se često naziva samo korijanderom, daje prijatni aromatični začin koji se najčešće upotrebljava u kuhinjama Evrope i Bliskog istoka.

List i plod korijandera imaju različite arome tako da se preporučuje da ih koristite odvojeno.

Najčešće se korijander (Coriandrum sativum) uzgaja iz semena.

Seme korijandera istucano tučkom ili sitno samleveno daje prepoznatljivu aromu pomorandže sitnim kolačima, a dodaje se i u riblje čorbe ili u čorbe od povrća.

Bez lisnog korijandera (Cilantro) ne može se zamisliti azijska kuhinja.

Cilantro je list biljke koji nam daje seme korijandera.

Može se koristiti kao začin u supi i dodaje se pred kraj kuvanja. Ukus lista je vrlo specifičan, gorkasto oštar, te se na njega treba priviknuti. On ne cveta tako brzo i može se duže brati.

Eterično ulje korijandera upotrebljava se u proizvodnji parfema.

Takođe, ima i lekovita svojstva, poboljšava apetit, varenje, ublažava grčeve i probleme sa želucem.