Dugotrajni cvetovi žbunastih biljaka vrlo su traženi, jer ispunjavaju nekoliko važnih zadataka: oni treba ne samo u toku jedne baštenske sezone da dugo cvetaju i ukrašavaju baštenski ambijent, već tokom dugog niza godina da očuvaju svežinu svojih cvetova i sve to bez mnogo nege! Da ovakvo očekivanje ne bi ostalo samo iluzija o kojoj sanjate, važno je da napravite dobar izbor i kombinaciju odgovarajućih biljaka i zemljišta. Jer, čak i najotpornije žbunje ne uspeva ili propada, ukoliko se nalazi na suviše sunčanom i suvom ili previš e senovitom i vlažnom mestu ili staništu.

Sunčano stanište sa rastresitim, humusnim zemljištem, koje nije sasvim isušeno niti suviše vlažno: to je spoj najboljih preduslova za većinu cvetnih žbunova. Jedan sloj komposta, ili drugog organskog đubriva u proleće, daje im u toku godine dovoljno snage za celu sezonu. Posle pet do deset godina ovim lepoticama među žbunastim biljkama, kao što su žavornjak, helenijum ili zvezdan (Aster) potrebno je podmlađivanje. Čim počnu da “ćelave” u sredini, iz zemlje se iskopava busen, razdeli i presađuje. Ipak, ima nekoliko žbunastih biljaka koje se lako neguju, a koje decenijama mogu da uspevaju na jednom mestu bez deljenja: tu se ubrajaju božur (Paeonia lactiflora), plameni ljiljan (Hemerocallis) i pupavica (Rudbeckia). Za visoki žbunasti floks (Phlox paniculata-hybrida) važi isto, ali sa ograničenjem: on je zbog svog plitkog korenovog sistema osetljiv na duge sušne periode. Kada cveta, floks bez oštećenja može da podnese i najjaču kišu.

U polusenci atraktivnog drveća i žbunja može da se nađe i cveće kao što je medunika ili astilba (Astilbe), zatim julska srebrna sveća (Cimicifuga), kozja brada ili surčika (Aruncus dioicus) i geranijum (Geranium macrorrhizum). U najizdržljivije cvetno žbunje u senci spadaju funkije (Hosta). One nemaju problema sa konkurencijom vezanom za korenje stabala i nisu mnogo zahtevne dekorativne biljke, a uz to uspevaju u senci. Savršeni dugotrajni pokrivač tla za polusenovita i  senovita mesta su vilin cvet (Epimedium), spomenak (Omphalodes verna) plućnjak (Pulmonaria) i valdštajnija (Waldsteinia).

PageBreak

Duže periode suše može da izdrži samo relativno mali broj žbunastih biljaka koje dugo cvetaju. Ipak, i sušno tle može da iznenadi, jer je pravi doživaljaj kada iz leje pod sunčevim zracima, iz peskovitog tla nikne cveće, i to bez đubrenja kompostom ili redovnog zalivanja. Dugotrajni specijalisti za suva staništa su glavica (Echinops), juka (Yucca) i mlečika (Euphorbia polychroma).

Vrlo izdržljive na suvom tlu jesu i žbunaste biljke kao iberis (Iberis), zvončić (Campanula portenschlagiana) i plavi jastučac (Aubrieta), jer mogu da se smeste uz neki kamen na toplom mestu i da se slobodno šire. Vlažno zemljište je važno za žbunaste biljke, koje prirodno rastu u vlažnim predelima. Dugogodišnju radost pružiće vam sabljasti ljiljan (Iris sibirica) ili planinčica (Trollius), ako za ove biljke nađete odgovarajuće mesto u bašti.