Dve vrste gloga (Crataegus laevigata i Crataeugus monogyina) koji su odomaćeni u Srednjoj Evropi, žbunovi su s trnjem ili malo drveće koje poraste osam do deset metara maksimalno. Cvetaju u maju i junu belim cvetovima jakog mirisa.

Hranljive materije iz plodova, listova i cvetova gloga već dugo se koriste u medicini. Pomažu kod srčanih obolenja i za regulisanje visokog krvnog pritiska. Njihova lepota i cvetna raskoš dolaze do izražaja u živim ogradama, bilo da se one precizno i uredno orezuju ili se puštaju da rastu “poludivlje”.

Glog podnosi snažno orezivanje i vrlo se lako uklapa u bašte različitih stilova. Ove biljke imaju veliku ulogu u ishrani ptica i insekata. Dobro se prilagođavaju gradskim uslovima, jer podnose i visoke i niske temperature, kao i mraz, a što se tiče zemljišta, uopšte nisu zahtevni.  Jedini problem može da predstavlja velika koncentracija soli u zemljištu, koja nastaje zimi,  posipanjem ulica. Uspeva na suncu i u polusenci.