Poreklo vodi iz istočnih i zapadnih delova Severne Amerike gde obično raste u suvim prerijama i otvorenim delovima šume. Potiče iz porodice glavočika, a odlikuje se krupnim glavičastim cvastima i semenom sa sitnim zupcima zbog čega podseća na ježa. Otud dolazi i njen naziv, jer na grčkom echinos znači morski jež.

U Srbiji je uzgoj ehinaceje u početnoj fazi, ali ova biljka vrlo brzo osvaja mesta u našim baštama.

Postavite biljku na sunčano mesto, najbolje u ilovaču ili u neku drugu zemlju sa dobrom drenažom. Dodajte kompost ili treset, ali ne morate se previše truditi jer se ehinacea lako prilagođava svim tipovima zemlje. Ukoliko ehinaceju sadite u bašti neka prostor između biljaka bude 40 do 50cm.

Odgovara im suva zemlja i nisu ljubitelji vlage. Čak i nakon aktivnog rasta nisu preterano tolerantne kada su u pitanju  vlažni uslovi. Tokom vegetacije možete joj obezbediti više vode, ali proverite da li se zemlja između dva zalivanja potpuno osušila. Vole dosta sunca, ali će tolerisati blagu senku.

Purpurna ehinacea je najpoznatija vrsta. Raste do 1.2m visine, a u zavisnosti od klime cveta od kasnog maja do ranog juna. Cvetovi su hermafrodični jer imaju i muške i ženske organe. Zbog boje je često na meti pčela i leptira.

Lekovite efekte purpurne ehinaceje otkrili su još severnoamerički Indijanci. Lekoviti proizvodi prave se isključivo od sveže ubrane biljke, a koristi se kod hroničnih infekcija bešike, disajnog puta, kao i kod prehlada. Ipak, opasna je kod autoimunih oboljenja jer može pojačati bolest. Odlična je kao zamena za antibiotike, jer u poređenju sa njima ehinacea podstiče imuni sistem, dok antibiotici uništavaju i dobre i loše bakterije. Koristi se i kao tretman kod otrovnih ujeda zmija i insekata, za ublažavanje malignih stanja i u lečenju povreda.

U. K.