Iako je Alchajmerova bolest najčešći oblik demencije, važno je prepoznati i druge moguće uzroke značajnog kognitivnog opadanja.
Simptomi različitih vrsta demencije mogu biti veoma slični, naročito u ranim fazama, što često otežava preciznu dijagnozu. Razumevanje razlika između Alchajmerove bolesti i drugih oblika demencije može pomoći vama ili vašim bližnjima da se lakše snađete u procesu dijagnostikovanja, kao i da preduzmete korake koji mogu smanjiti rizik od razvoja bolesti, piše Medicinski fakultet Harvard.
Šta je demencija?
Demencija se definiše kao postepeni gubitak pamćenja ili drugih mentalnih funkcija, ili kao promena u raspoloženju i ponašanju koja je dovoljno izražena da ometa vašu sposobnost funkcionisanja kod kuće, u društvu ili na poslu. Uzrokovana je fizičkim promenama u mozgu koje mogu nastati usled različitih bolesti i stanja.
Karakteristike demencije uključuju:
- opadanje intelektualnih sposobnosti;
- promene koje zahvataju više aspekata mentalnog funkcionisanja.
Pored pamćenja, stanje može dovesti do promena u apstraktnom mišljenju, jeziku, rasuđivanju i donošenju odluka, kao i u vizuelno-prostornim sposobnostima. Ova osobina razlikuje demenciju ne samo od obične zaboravnosti, već i od stanja kao što su:
- izolovana amnezija (gubitak pamćenja bez drugih simptoma) i govorni poremećaji izazvani, na primer, moždanim udarom;
- promene raspoloženja, ponašanja i ličnosti, kao što su apatija, anksioznost, depresija, razdražljivost, uznemirenost, halucinacije, deluzije, gubitak empatije, poremećaji sna ili apetita;
- teškoće u obavljanju svakodnevnih zadataka, koje mogu obuhvatiti kako složene aktivnosti poput upravljanja finansijama, tako i osnovnu ličnu negu, kao što je kupanje.
Uobičajeni simptomi demencije
Simptomi demencije obično se razvijaju postepeno, pogoršavaju se tokom vremena i ograničavaju sposobnost osobe da funkcioniše u svakodnevnom životu. Evo nekih od najčešćih simptoma demencije.
Gubitak pamćenja. Svi povremeno zaboravljamo određene stvari. Međutim, gubitak pamćenja kod demencije je izraženiji i utiče na sposobnost funkcionisanja. Na primer, zaboraviti gde ste ostavili ključeve od automobila je uobičajeno. Zaboraviti kako se ključevi koriste može biti simptom demencije.
Teškoće sa složenim mentalnim zadacima. Osoba može imati problema sa balansiranjem kućnog budžeta, vožnjom automobila, prepoznavanjem dana u nedelji ili učenjem novih stvari. Može delovati rastreseno i pokazivati loše rasuđivanje. Mogu se javiti promene raspoloženja i ponašanja. Osoba može imati poteškoće sa ličnom negom, kao što je kupanje.
Povremena konfuzija, kao što je neprepoznavanje okruženja ili poznatih osoba. U nekim slučajevima, osoba sa demencijom može videti ili čuti stvari koje ne postoje (halucinacije i deluzije). Može postati veoma uznemirena i povući se od drugih ljudi.
Osnove Alchajmerove bolesti
Demencija je krovni pojam koji označava opadanje kognitivnih sposobnosti. Alchajmerova bolest je jedan oblik demencije i ujedno njen najčešći uzrok, odgovorna za 60 do 80 procenata svih slučajeva demencije.
Alchajmerova bolest je specifično oboljenje koje se karakteriše nakupljanjem lepljive supstance u mozgu, poznate kao amiloidni plak, kao i uvrnutih vlakana unutar nervnih ćelija, poznatih kao neurofibrilarna klupka. Upravo se plakovi i klupka smatraju dvema ključnim biološkim oznakama Alchajmerove bolesti.
Kako bolest napreduje, dolazi do opadanja nivoa moždanih hemikalija poznatih kao neurotransmiteri. Za adekvatno kognitivno funkcionisanje neophodna je dovoljna količina neurotransmitera koji prenose poruke između milijardi moždanih ćelija (neurona). Kako nervne ćelije počinju da odumiru, mnoge veze među njima — koje su od suštinskog značaja za pamćenje i druge mentalne funkcije — takođe nestaju. U uznapredovalim fazama Alchajmerove bolesti, dramatičan gubitak neurona dovodi do atrofije mozga, odnosno njegovog vidljivog smanjenja.
Simptomi Alchajmerove bolesti
Među najčešćim simptomima Alchajmerove bolesti su teškoće u pamćenju. Bolest prvenstveno pogađa kratkoročnu memoriju, dok dugoročna memorija u početku ostaje očuvana. Osoba može zaboraviti gde je ostavila stvari ili ih ostavljati na neobičnim mestima - na primer, staviti cipele u mikrotalasnu. Istovremeno, može se jasno sećati događaja iz prošlih decenija. U kasnijim fazama bolesti, i dugoročna memorija počinje da slabi.
Promene raspoloženja i ličnosti su takođe česte. Osoba koja je ranije bila društvena i otvorena može postati povučena. Može postati tvrdoglava, nepoverljiva, ljutita, anksiozna ili depresivna. Gubi interesovanje za omiljene hobije i aktivnosti, može doći do promene apetita, problema sa nesanicom ili prekomernim spavanjem, kao i do osećaja bezvoljnosti ili beznađa.
Teškoće u obavljanju rutinskih dnevnih zadataka postaju sve izraženije. Osoba može zaboraviti kako se koristi računar, kako se vozi automobil ili kako se koristi kuvalo za čaj. Vremenom, može zaboraviti kako se zaključavaju vrata, kako se oblači ili kako se kupa.
Javljaju se i teškoće u izražavanju misli. Osoba može pokušavati da opiše predmet umesto da ga imenuje - na primer, telefon nazvati „ono što zvoni“ ili „ono čime zovem ljude“. U kasnijim fazama bolesti, mogu se javiti problemi sa čitanjem i pisanjem.
Rasuđivanje postaje oslabljeno. Osoba može imati poteškoće u donošenju odluka, rešavanju problema ili planiranju. Na primer, više ne zna kako da izbalansira kućni budžet ili da plati račune.
Dezorijentacija je još jedan čest simptom. Svi ponekad zaboravimo kuda smo krenuli dok vozimo, ali osoba sa Alchajmerovom bolešću može se izgubiti u sopstvenom komšiluku. Takođe može izgubiti pojam o datumu i vremenu.
Neobično ponašanje može uključivati lutanje bez cilja, uznemirenost, skrivanje stvari, neprimereno oblačenje (previše ili premalo odeće), preteranu sumnjičavost, rizično ponašanje ili korišćenje nepristojnog jezika.
Različiti uzroci i tipovi demencije
Pored Alchajmerove bolesti, postoji niz drugih uzroka ireverzibilne demencije. Među njima se izdvajaju:
Vaskularna oboljenja, kao što je moždani udar. Ovo je drugi najčešći oblik demencije, koji čini do 20% svih slučajeva. Može nastati nakon velikog moždanog udara, više manjih udara, ili kada se male arterije u mozgu suze, što dovodi do smanjenog protoka krvi.
Demencija sa Lewy telima odnosi se na oblik demencije povezan sa nakupljanjem abnormalnih nakupina proteina unutar moždanih ćelija. Ova bolest je odgovorna za 5 do 10% slučajeva demencije.
Frontotemporalna demencija (FTD) obuhvata grupu oboljenja koje karakteriše smanjenje prednjih delova mozga - tačnije, čeonih režnjeva i prednjeg dela slepoočne regije.
Creutzfeldt-Jakobova bolest je retka, brzo progresivna demencija koja nastaje kada se normalan protein u mozgu transformiše u patološki oblik.
Degenerativne bolesti, kao što je Hantingtonova bolest - retko nasledno oboljenje povezano sa abnormalnim genom koje se takođe klasifikuje kao oblik demencije - i Pikova bolest, koju karakterišu abnormalne količine tau proteina unutar neurona.
Mešovita demencija nastaje kada se istovremeno jave dva ili više tipova demencije. Najčešća kombinacija je Alchajmerova bolest i vaskularna demencija.
Ublažavanje simptoma demencije
Ponekad simptomi koji podsećaju na demenciju mogu da se poboljšaju kada se prepoznaju i leče. Takvi slučajevi uključuju depresiju, nedostatak vitamina B12 ili usporen rad štitne žlezde (hipotireoza).
Kod osoba sa vaskularnom demencijom, mentalno opadanje može biti sporije ako se krvni pritisak drži pod kontrolom, prestane sa pušenjem, smanji nivo štetnog LDL holesterola, redovno vežba i održava zdrava telesna težina.
Kod nekih osoba, lekovi koji se koriste za lečenje Alchajmerove bolesti mogu pomoći u ublažavanju ponašajnih simptoma i eventualno usporiti mentalno opadanje.
U zavisnosti od uzroka demencije, u procesu lečenja mogu biti uključeni različiti specijalisti, uključujući neurologe, psihologe, psihijatre ili gerijatrijske lekare. Medicinske sestre i socijalni radnici takođe imaju veoma važnu ulogu u pružanju nege.
Iako demencija obično napreduje tokom nedelja, meseci, pa i godina, postoje jednostavne mere koje se mogu primeniti kako bi se simptomi ublažili:
- poznato okruženje, poznati ljudi i ustaljene rutine koje pomažu da se izbegne konfuzija i uznemirenost;
- svetlo i aktivno okruženje koje pomaže da osoba ostane usredsređena i orijentisana;
- bezbedno okruženje koje sprečava povrede ili gubljenje u slučaju da osoba odluta;
- fizička aktivnost koja poboljšava ravnotežu i opšte zdravlje;
- odgovarajuće terapije, uključujući muzičku, likovnu i radnu terapiju, koje pružaju stimulaciju i pomažu u kontroli pokreta.
Pročitajte i kako vitamin D utiče na demenciju.