- Mitropolit Tihon Ševkunov ističe da ljudi na samrtnoj postelji nikada ne žale za neostvarenim bogatstvom i propuštenim poslovnim prilikama, već za učinjenim dobrim delima.
- Primeri putnika sa Titanika, poput milionera Džona Džejkoba Astora IV i Isidora Štrausa, pokazuju kako se moralni principi i briga za druge postavljaju ispred sopstvenog opstanka.
- Suočavanje sa krajem života menja perspektivu i vraća fokus na suštinske vrednosti, ljubav prema bližnjima i nesebičnu podršku porodici i okolini.
U savremenom svetu mnogi teže lagodnom životu, finansijskoj sigurnosti, dobroj zaradi i materijalnom uspehu. Ljudi grade kuće, ulažu u karijeru, stvaraju imetak i nastoje da sebi i porodici obezbede što bolje uslove. Međutim, kada se čovek suoči sa smrću sve ono što je godinama sticao dobija sasvim drugačiju vrednost, a u prvi plan dolaze odnosi, ljubav i dela koja su ostala iza njega.
Upravo o tome govorio je mitropolit Tihon Ševkunov, inače duhovnik Vladimira Putina. Kroz primere stradalih na Titaniku i sopstveno iskustvo u ispovedanju ljudi pred smrt, on je istakao šta je ono za čim čovek zaista žali i šta postaje najbitnije kada se približi poslednji čas.
Mitropolit Tihon podsetio je na sudbinu Džona Džejkoba Astora IV, jednog od najbogatijih ljudi na svetu, koji se nalazio na Titaniku kada je brod počeo da tone.
"Kada je Titanik tonuo, na njemu je bio milioner Džon Džejkob Astor IV. Imao je dovoljno novca na svojim bankovnim računima da izgradi 30 takvih brodova. Međutim, suočen sa smrtnom opasnošću, izabrao je ono što je smatrao moralno ispravnim i ustupio svoje mesto u čamcu za spasavanje dvoje uplašene dece", naveo je mitropolit.
Govoreći o još jednom bogatom putniku, Isidoru Štrausu, suvlasniku poznatog lanca robnih kuća, Ševkunov je istakao da je i on odbio da zauzme mesto u čamcu pre drugih. Njegova supruga takođe je odbila da se ukrca, ustupivši svoje mesto novozaposlenoj sobarici i birajući da poslednje trenutke provede uz svog muža.
"Ovi bogati ljudi su radije izgubili svoje bogatstvo, pa čak i svoje živote, nego da kompromituju svoje moralne principe. Njihov izbor u korist moralnih vrednosti pokazao je svu svetlost ljudske prirode", naglasio je mitropolit Tihon.
Šta nam donose poslednje ispovesti?
Na priču o putnicima sa Titanika nadovezao se ličnim iskustvom iz svešteničkog poziva, prenoseći ono što je slušao od ljudi tokom njihovih poslednjih časova.
"Često sam morao da ispovedam ljude pred smrt. U svojim ispovestima nikada nisu žalili zbog činjenice da nisu zaradili dodatni milion, nisu izgradili luksuznu kuću ili postigli uspeh u poslu", rekao je Ševkunov.
Prema njegovim rečima, ono za čim ljudi najviše žale u trenucima kada se život gasi jeste nedostatak saosećanja i dobrih dela.
"U svojim poslednjim satima, ljudi žale, pre svega, zbog činjenice da nisu učinili više dobrog, što nisu pomogli ili podržali svoju porodicu, voljene, ili čak slučajne prolaznike", zaključio je mitropolit Tihon Ševkunov.
BONUS VIDEO:
Tekst: Religija / Lepa&Srećna / J.G.