- Dizanje slave je stari srpski običaj vezan za osvećenje slavskog kolača i žita, uz okupljanje porodice i gostiju oko slavske trpeze.
- Prilikom lomljenja kolača izgovara se posebna molitva, a u nekim krajevima domaćin i gosti dodaju i kratke narodne reči.
Krsna slava jedan je od najlepših i najznačajnijih običaja u srpskoj tradiciji. Osim pripreme slavske trpeze, okupljanja porodice i prijatelja, posebnu važnost imaju molitve i obredi koji se prenose sa generacije na generaciju. Jedan od njih je i narodni običaj poznat kao dizanje slave, koji se u mnogim krajevima Srbije i danas praktikuje.
Ovaj običaj vezan je za osvećenje slavskog kolača i žita, a prati ga posebna molitva koja se izgovara prilikom lomljenja kolača. Kako izgleda ovaj tradicionalni obred i koje se reči tom prilikom izgovaraju?
Dizanje slave
U nekim krajevima se samo nosi žito u crkvu na osvećenje, a domaćin reže i lomi kolač kod kuće sa svojim ukućanima i prijateljima. Taj svojevrsni narodni svešteni obred se u narodu naziva dizanje slave, piše na sajtu Svetosavlje, gde je i detaljno objašnjeno kako se diže slava.
Svi prisutni se okupe oko stola na kome je slavski kolač, žito, sveća i vino u čaši, muškarci poskidaju kape, i ustanu. Domaćin se prekrsti, pomene Boga i svetitelja koga slavi, celiva slavsku sveću i upali je. Onda "dolibaša" (gost koji stoji u prednjem čelu, obično stariji i otmeniji gost), prekrsti se, okadi ikonu, kolač, žito, sveću i domaćina, predaje mu kadionicu, koji okadi sve prisutne koji se kako koga kadi klanjaju i pobožno krste. Dolibaša, zatim, u dubokoj pobožnosti, i domaćinskoj ozbiljnosti, redom izgovara "dizanje slave":
"U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Oče naš, koji si na nebesima, da se sveti ime Tvoje, da dođe carstvo Tvoje, da bude volja Tvoja, i na zemlji kao što je na nebu; hleb naš nasušni daj nam danas, i oprosti nam dugove naše, kao što mi opraštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zla".
Sastali smo se, braćo i sestre, da se setimo tvrde slave časne i nebesne: Gospoda Boga, svete Živonačalne, Jednosušne i Nerazdelne Trojice: Oca i Sina i Svetoga Duha, Najvećeg Imena i slave koja može da pomože.
Molimo se Svetoj Živonačalnoj Trojici. Ovo da kažemo za Blagog Hrista i Časnog Кrsta: Blagog Hrista koga verujemo i Časnog Кrsta kojim se krstimo, da se Časnim Кrstom prekrstimo i Gospodu Histu zamolimo. Gospode Hriste i Časni Кrste pomozite nama molimo se vama.
Pogledajte i galeriju najlepših slavskih kolača:
Da se zamolimo i poklonimo Presvetoj Bogorodici, Hrišćanskoj zaštitnici; mi se molimo njoj, a ona sinu svom Isusu Hristu, za sve pravoslavne hrišćane širom celog sveta, a naročito za nas i našeg domaćina.
Кako rekosmo dobro rekosmo; ovo da kažemo za dva dana odabrana, Svete Petke i Svete Nedelje. Svete Petke Hristova Raspeća i Nedelje Hristova Vaskrsenja, koji nama često dolaze. Mi se njima molimo i poklanjamo. Sveta Petko i Sveta Nedeljo, pomozite nama i našem domaćinu.
Ovo da kažemo za sviju lepih krsnih hrišćanskih imena koje pravoslavni hrišćani slave od istoka do zapada i od severa do juga. Ako ih ne možemo sve po redu pobrojiti, koji je mlađi koji stariji, možemo im se svima pomoliti i pokloniti: Gospode Hriste i sva lepa krsna hrišćanska imena, pomozite nama i našem domaćinu.
Molismo se svima lepim krsnim hrišćanskim imenima i pomoći će ako Bog da, ovo da rečemo za domaćina slave (ovde pomenuti slavu koja se toga dana slavi) koga naš domaćin slavi i služi svećom i liturgijom, njega sveti (opet reći ime slave) darovao svakim dobrim blagom i darom.
Ovo da kažemo za tri Božija mira bez kojih se ne može: belice pšenice, vinove lozice i pčelice. Da nam rodi u polju belica pšenica, u brdu vinova lozica, da se rojči i parojči pčelica, muške i ženske glave koje o njima radile žive i zdrave bile.
Кako rekosmo dobro, rekosmo. Ovo da kažemo za kolača i lomača, Кolač lomiti Bogu se moliti i od Boga svako dobro dobiti. U selima se dodaje još i ovo: "Domaćine, seci kolač; srećan ti bio orač i kopač!" i "Vlat k’o u dolibaše vrat". Ovu divnu narodnu molitvu, koja se izgovara prilikom rezanja slavskog kolača, u valjevskom kraju, zabeležio je prota Živko Todorović, sveštenik lelićki i valjevski. Na isti način može se lomiti kolač u celom našem narodu, tamo gde sveštenik nije u stanju da stigne.
Čuvanje običaja kao deo porodičnog nasleđa
Narodni običaji poput "dizanja slave" podsećaju nas na bogatstvo srpske tradicije i na značaj porodičnog okupljanja. Oni nisu samo deo verskog obreda već i dragoceno nasleđe koje se prenosi sa starijih na mlađe generacije.
U vremenu kada se mnoge navike menjaju, upravo ovakvi običaji čuvaju vezu sa precima, porodičnim korenima i vrednostima koje se ne zaboravljaju. Zato je važno da ih upoznamo, razumemo i sačuvamo od zaborava.
Izvor: Svetosavlje/Lepa i srećna
BONUS VIDEO: