- Žene su od detinjstva učene da ćute, rade i izdrže.
- Mit o „jakim ženama“ se razvio u vreme kad je snaga bila nužda, a ne sloboda.
- Današnje generacije odvajaju poštovanje od glorifikacije patnje.
Vekovima su naše bake i prabake opisivane kroz romantizovane priče o časti i izdržljivosti, ali iza tih slika krije se život obeležen radom, ćutanjem i patnjom – i tek danas počinjemo da razlikujemo poštovanje od glorifikacije bola.
Na Balkanu su žene od detinjstva su nosile teret domaćinstva i bile stub porodice bez prava na slabost.
Dok se danas na društvenim mrežama raspravlja o „ženama koje mogu sve“, jedna viralna objava o vaspitanju ženskog deteta u staroj Crnoj Gori otvorila je mnogo dublju i neprijatniju temu – onu o tome kako su zapravo živele naše prababe, bake i žene sa prostora Balkana, o kojima se decenijama govorilo gotovo isključivo kroz romantizovane priče o snazi, časti i izdržljivosti.
Fotografije pogrbljenih žena sa naramcima drva na leđima, devojčica koje sa sedam godina rade fizičke poslove i opisi života u kojima je „sramota bila gora od smrti“ izazvali su stotine burnih komentara. Dok su jedni pisali da su upravo takve žene bile stub porodice i naroda, drugi su otvoreno govorili da u tome ne vide nikakvu veličanstvenu tradiciju, već život iscrpljen radom, ćutanjem i nepravdom.
Upravo tu negde nalazi se i istina koju Balkan dugo nije umeo iskreno da pogleda. Jer žene ovih prostora jesu bile neverovatno izdržljive – ali često ne zato što su želele da budu jake, već zato što nisu imale pravo da budu slabe.
Objava sa Instagram profila „Tragovi Crne Gore“ o vaspitanju ženskog deteta izazvala je lavinu reakcija širom regiona, a mnogi su prvi put otvoreno progovorili o tome kako su zapravo živele naše bake i prababe.
U starim dinarskim, planinskim i ratničkim zajednicama život nije bio surov samo za žene – bio je težak za sve. Međutim, način na koji su žene vaspitavane razlikovao se od svega što danas smatramo normalnim ili zdravim.
Od ženskog deteta očekivalo se da vrlo rano nauči da radi, ćuti, izdrži i ne traži pomoć. Devojčice su nosile vodu, sekle drva, čuvale stoku, obrađivale zemlju i brinule o mlađoj deci dok su još bile praktično deca. U mnogim krajevima upravo je žena bila ta koja je fizički održavala domaćinstvo dok su muškarci ratovali, odlazili ili se bavili poslovima koji su smatrani „muškim“.
Ipak, ono što danas mnoge žene posebno pogađa nisu samo fizički poslovi, već ideja da je ženska vrednost bila vezana za sposobnost da izdrži sve bez žaljenja.
U komentarima ispod objave žene su masovno pisale o svojim bakama koje su „ćutale ceo život“, umirale mlade, radile do pucanja tela i retko kada imale pravo na nežnost ili odmor. Druge su pisale da ih je upravo takvo odrastanje naučilo da danas od muškaraca očekuju poštovanje, jer su gledale koliko su njihove majke i bake morale da podnesu.
Na Balkanu je generacijama postojala gotovo opsesivna fascinacija „jakim ženama“. Međutim, iza te snage vrlo često nisu stajali sloboda i samostalnost, već golo preživljavanje.
Žene su morale da budu izdržljive jer nije postojao prostor da budu drugačije. Nisu smele da se raspadnu. Nisu smele da pokažu slabost. Nisu smele da odustanu.
Zato i danas ogroman broj žena sa ovih prostora nosi isti obrazac ponašanja, samo u modernijem obliku. Više ne nose drva kilometrima kroz planinu, ali nose porodicu, posao, emotivne odnose, roditelje, decu i očekivanje da sve moraju same.
Mnoge su upravo tako i vaspitane – da ćute kada im je teško, da budu „stene“, da ne traže pomoć i da ih sopstveni bol nikada ne uspori. Možda je upravo to nasleđe naših prababa: ne fizička snaga, ne strogoća, ne surovost, već ideja da žena mora da izdrži više nego što bi iko trebalo.
Ono što ovu temu čini toliko emotivnom jeste činjenica da žene danas prvi put pokušavaju da odvoje poštovanje prema svojim bakama od glorifikacije njihove patnje. Jer moguće je diviti se ženama koje su preživele neverovatno težak život, a istovremeno želeti da se takav život nikada više ne ponovi.
Mnoge žene upravo su zato u komentarima pisale: „To nisu heroine, to su mučenice.“ „Moja baka je umrla mlada od rada.“ „Hvala Bogu da su ta vremena prošla.“ Ali bilo je i onih koje su podsetile da su upravo iz takvih žena nastale generacije koje danas teško pristaju na poniženje, nepravdu i potcenjivanje.
Možda zato žene sa Balkana često deluju tvrđe, direktnije i opreznije od drugih – ne zato što ne umeju da budu nežne, već zato što su generacijama gledale žene koje su morale da prežive i onda kada više nisu imale snage.
BONUS VIDEO:
Tekst: Ona / Lepa&Srećna