Dan svetog pobedonosca Georgija slavi veliki broj kuća, pa se ova slava nalazi na četvrtom mestu po broju slavara.

Koliko je poštovan u našem narodu govori i činjenica da se on slavi dva puta godišnje - kao praznik prenosa moštiju svetitelja (Đurđic) i 6. maja kada se obeležava dan njegove smrti (Đurđevdan).

U svakom domu u kome se proslavlja ovaj praznik, nalazi se ikona svetog Georgija koji ubija aždaju a priče su razne zbog čega upravo ova slika predstavlja Đurđevdan.

PROČITAJTE JOŠ: Kako da pripremite đurđevdansku kupku

Veruje se da aždaja simbolizuje mnogobožačku silu, koja je proždirala hrišćanske žrtve. Sveti Đorđe je svojom mučeničkom smrću pobedio tu aždaju i zadao joj smrtni udar. Ženska prilika koja se uočava na ikoni je carica Aleksandra, a može se smatrati da ona predstavlja mladu Hristovu Crkvu, koju je Sveti Đorđe izbavio od aždaje, nakon čega je ona dobila slobodu da se razvija.

Priča se i da je Georgije bio istorijska ličnost, kao i da je služio caru Dioklecijanu sve do trenutka kada mu se hrabro suprostavio i rekao da je hrišćanin. Time je započelo njegovo stradanje za veru. Tamnica, okovi, krvave rane po celom telu i sva druga strašna mučenja nisu pokolebali mladića da se neprestano, usrdno i iskreno moli.  Kada je molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili veru Hristovu, a među njima i careva zena Aleksandra.

Sveti Đorđe pogubljen je 303. godine, a kako navodi se da su se mnoga čuda dešavala od tada na njegovom grobu. 

Uz slavu koju slave mnogi pravoslavaci, za proslavu Đurđevdana vezuju se i brojni običaji i verovanja.

PROČITAJTE JOŠ: Narodni običaji: krstak pokazuje da li ćete se udati do sledećeg Đurđevdana

U različitim krajevima obeležavaju ovaj prolećni praznik na razne načine, međutim kada je u pitanju  priprema same slave pojedini rituali ovde ne odstupaju. Pripremom slavskog kolača, koljiva i vina, i osveštanjem koje obavlja sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve obeležava se jedan od najvećih prolećnih praznika.

Običaji i verovanja vezana za Đurđevdan u srpskom narodu su svakako postojali i pre nego što je primljeno hrišćanstvo, pa se tako u nekim krajevima ne jede ovčje mleko i jagnjeće meso, niti se spava u prirodi. Domaćini koje slave ovu slavu očekuju vedro i lepo vreme, jer je to znak da će godina biti rodna, ali i zato što se toga dana ruča u prirodi.

PROČITAJTE JOŠ: Krsna slava najzad na listi Uneska: srpsko kolo i Đurđevdan nominovani kao sledeći

Ovaj praznik je prepoznatljiv po okićenim kućama ili kapijama raznim biljem koje su ukućani ubrali toga jutra na proplanku i prirodi nedaleko od svog doma. Ubrano bilje, korenje, lišće i kopriva plete se i u venac, domaćice rado stavljaju i u kuhinju, dok muškarci odnose na njivu jer se nadaju dobrim usevima. 

PROČITAJTE JOŠ: Zašto kitimo kuće i kapije na Đurđevdan