- Lužički Srbi su mali zapadnoslovenski narod u istočnoj Nemačkoj, ostatak nekada moćnog srpskog saveza plemena.
- Postoje dve teorije o poreklu Srba, a jedna ih povezuje direktno sa Lužicom kao prapostojbinom balkanskih Srba.
- Danas je Lužica jeftina i kulturno bogata destinacija, gde se i dalje čuvaju tragovi srpskog jezika, toponima i tradicije.
Lužički Srbi, poznati i kao Severni Srbi, su stari zapadnoslovenski narod koji danas naseljava severoistočni deo Nemačke, pre svega pokrajine Saksoniju i Brandenburg. Ova oblast je od kasne antike poznata kao Lužica, ili na nemačkom Sorbenland – zemlja Srba.
Nekada skup mnogobrojnih slovenskih plemena na severu današnje Nemačke, Lužički Srbi danas broje nešto više od 105.000 građana.
I danas, bez obzira na mali broj preostalih Lužičkih Srba u Nemačkoj, preko 90 odsto geografskih naziva reka, gradova i jezera u nemačkim pokrajinama Saksoniji, Brandenburgu, Pomeraniji i drugim delovima severa i istoka Nemačke nose srpska imena – od Kamenice do Bele Gore i Bele Vode, sve do Drenova i Trnova. Čak je i Berlin slovenskog porekla, od reči Brljin.
Pruski vladari su nakon proterivanja Lužičkih Srba menjali i germanizovali toponime. U većini tih mesta više nema Srba, osim u Lužici – ostatku nekada moćne srpske države, koja je cvetala između V i X veka.
Poreklo severnih Srba – dve teorije
Velika je enigma o samom poreklu Severnih Srba i njihovoj vezi sa balkanskim Srbima.
Naučnici su razvili najmanje dve teorije.
Prva tvrdi da su se Srbi naselili u kasnoj antici iz zajedničke postojbine između današnje Rusije i Ukrajine, preuzevši teritorije koje su napustila germanska plemena poput Sveva i Vandala.
Druga teorija sugeriše da su Srbi oduvek živeli na tom prostoru i da je upravo ta oblast njihova prapostojbina.
Prva teorija je uglavnom prihvaćena među zapadnim, posebno nemačkim naučnicima. Druga, koju podržavaju mnogi istoričari, oslanja se na zapise vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita iz 10. veka. U delu „O upravljanju državom” navodi se da su balkanski Srbi potekli iz zemlje Bojke, koja se poklapa sa današnjom Istočnom Nemačkom, i da su tu „prebivali od početka”.
Moćni savez Venda (Srba, Slovena) vladao je tim teritorijama i imao utvrđene gradove poput Stargrada (Oldenburg), Lupeka (Libek) i prestonice Vinete, od koje danas nema traga.
Legenda o dva brata i dolazak na Balkan
Lužičani i danas prepričavaju legendu o deobi dvojice sinova kneza Dervana iz Bodriča. Jedan brat ostaje sa narodom u Polablju, dok drugi sa delom naroda odlazi na jug.
Porfirogenit potvrđuje ovu priču, navodeći da su se balkanski Srbi naselili na prostoru Neretve, Zahumlja, Trebinja, Zetske doline i današnjih crnogorskih Brda. Tako su, prema toj teoriji, lužički Srbi postavili temelje buduće srpske države.
Među poznatim ličnostima lužičkog porekla navodi se i general Pavle Jurišić Šturm, a pojedini istoričari tvrde da je i Katarina Velika imala lužičkosrpsko poreklo.
Lužica danas – tragovi istorije i pristupačna destinacija
Bez obzira na istorijske činjenice, legende ili mitove, danas postoji prilika da posetimo „zaboravljene rođake” u Nemačkoj.
Današnja Lužička Srbija obiluje kulturno-istorijskim spomenicima i gradovima-muzejima na otvorenom. Posebno se izdvaja Bautzen (Budušin), prestonica Lužice i idealna polazna tačka za obilazak sela, zamkova i prirodnih lepota.
Ono što će obradovati balkanske Srbe jeste činjenica da je ovaj deo Nemačke među najjeftinijima za posetu. Smeštaj je moguće pronaći već od 30 evra, dok ručak za dvoje u centru Bautzena košta oko 20 evra.
Da li ste spremni da upoznate davno zaboravljene rođake? Ništa vas ne sprečava.
Tekst: Kulturizam/ Lepa&Srećna/ Radmila Ilić
BONUS VIDEO: