Na dan kada se obeležavaju Časne verige spominje se sveti apostol Petar zbog čudesnog izbavljenja iz veriga u koje je bio okovan po naredbi cara Iroda. Upravo zbog tog čudesnog izbavljenja, u staro vreme se verovalo da verige imaju veliku isceliteljsku moć. Takođe, u našem narodu postoji mnogo običaja vezanih za ovaj praznik, a jedno se čak vezuje i za našeg najvećeg svetitelja, Svetog Savu.

Narodno predanje kaže da je jednom i Sveti Sava bio okovan u verige pa ih je, po oslobođenju, sačuvao i njima lečio. Jednom se, tako, kaže legenda, susretne on sa Svetim Petrom i razmeni sa njim okove. Sava je Petru dao hladne, a Petar Savi vruće. Da nisu tako uradili, pouka je, narodu bi leti bilo prevruće, a zimi prehladno.

Po narodnom verovanju, od Verižica (Verižnjaka, Časnih veriga) nastaje blaže vreme, jer Bog usijanim verigama počne da zagreva zemlju.

U Popovom polju Srbi na taj dan ne rade teže poslove, a žene poste. U Gornjoj Pčinji praznuju ovaj dan zbog grada, kako bi zaštitili useve. Na Kosovu i Metohiji praznuju Verige da ne bude kuge, stočari da stoka napreduje, i pre zore zahvate nenačetu vodu na izvoru i njome prskaju stoku. Ratari to isto rade sa žitom u košu, da bi zdravo izgurali zimu do kraja. Na ovaj dan zveri ne napadaju ljude, a staro pravilo kaže da se ne smeju šitiodela. Ko nosi odelo koje je šiveno na Časne Verige, veruje se, može poginuti od groma.

Časne verige se proslavljaju 16. januara po starom julijanskom kalendaru, a 29. januara po gregorijanskom kalendaru.

Izvor: Opanak