Uoči Božića, pravoslavci posipaju pod u kući slamom što simbolički svaki dan pretvara u vitlejemsku pećinu u kojoj se rodio Hristos.

Ova slama leži na podu tri dana, ali se danas ovaj običaj zadržao mahom u seoskim kućama. U gradskim uslovima, simbolika Badnjeg dana i Božića svedena je i prilagođena, pa uz badnjak obično postavimo samo malo slame.

Običaj je nalagao da se svi poslovi završe pre unošenja ove božićne slame, pa je kuća bila očišćena, a hrana i drva za loženje obezbeđeni.

Posle toga, verovalo se da kuću ne treba čistiti tri dana, a negde se čak nisu ni nameštali kreveti sve do trećeg dana Božića - 9. januara, kad se slavi i prva krsna slava u godini - Stevanjdan.

Na ovaj dan se, po običaju iznosi božićna slama iz kuće. Kako se tradicijom prenosi, slamu ne treba iznositi pre toga kako se "ne bi iznela sreća iz kuće". Uz hrišćansko značenje, ova slama ima i simboličko značenje plodotvorne moći pa je na treći dan Božića treba pažljivo pomesti metlom i sakupiti na jedno mesto.

Zatim domaćica ćutke iznosi ovu slamu - po verovanju, ćuti "da se ne bi čulo da Božić odlazi" i raznosi slamu po dvorištu - stavlja je na plodne voćke, među pčele, u štalu, kako bi se podstakao rod u godini koja počinje i kako bi celo domaćinstvo što više napredovalo.

Metlu kojom je božićna slama pometena, po starom verovanju, ne treba koristiti tokom godine, već se ona čuva radi zdravlja. 

Tekst: K. Ivanović

Izvor: Lepa&Srećna