- Darja Saltikova zvana Saltičika bila je ruska plemkinja osuđena za ubistvo najmanje 38 kmetova, dok se sumnjalo da je odgovorna za čak 139 smrti.
- Godinama je brutalno mučila i ubijala uglavnom mlade žene, a zbog moći i uticaja dugo je izbegavala kaznu.
- Istoričari se i danas spore da li je bila serijski ubica u modernom smislu ili ekstremno okrutna vlastelinka čije su zločine omogućili sistem kmetstva i neograničena moć.
Godine 1768. Darja Nikolajevna Ivanova Saltikova, poznatija kao Saltičika, proglašena je krivom za ubistvo 139 kmetova koji su živeli na njenim imanjima. Od tog broja, zbog ogromnog straha koji je ulivala svedocima, zvanično je potvrđeno samo 38 ubistava. Ubijala je žene, decu, nekoliko muškaraca, a čak je pokušala i da ubije jednog plemića. Ruski carski sud osudio ju je na doživotni zatvor, a kao javni primer pravde izvedena je na Crveni trg u Moskvi, gde je više od sat vremena bila izložena javnom poniženju sa natpisom: "Ova žena je mučila i ubijala". Ostatak života provela je okovana u podrumu manastira, gde je umrla 2. novembra 1801. godine, psihički slomljena i potpuno sama.
Iako su uslovi njenog zatočeništva bili surovi, Darja je zaista bila oličenje straha, naročito među mladim ženama. Tokom šestogodišnje istrage kmetovi sa njenog imanja i okolnih poseda bili su toliko zastrašeni da su retko smeli da svedoče protiv nje. Kao bahata i nekontrolisana pripadnica aristokratije, nemilosrdno je zlostavljala ljude oko sebe. Nakon njene smrti, priča je prerasla u legendu u kojoj se činjenice često mešaju sa fikcijom, pa je danas teško razdvojiti istinu od mita i razumeti šta je zapravo pokretalo njenu okrutnost.
Na osnovu malo sačuvanih istorijskih podataka postavlja se pitanje da li je bila serijski ubica ili nasilna vlastelinka, kakvih je u to vreme bilo mnogo.
Raskošno detinjstvo i mladost
Darja je rođena 3. novembra 1730. godine u imućnoj plemićkoj porodici. Odrastala je okružena bogatstvom i bila povezana sa najuglednijim ruskim porodicama tog vremena, među kojima su bili Tolstoji, Davidovi i Musin-Puškini. O njenom detinjstvu zna se vrlo malo, ali je živela u periodu kada je rusko plemstvo prihvatalo zapadnoevropsku modu, običaje i luksuz, pa je verovatno nosila skupocenu francusku i italijansku odeću i uživala u jelima koja su pripremali strani kuvari. Takav način života bio je moguć samo najbogatijima, koji su istovremeno posedovali ogromna imanja i stotine kmetova.
Ništa u njenoj mladosti nije nagoveštavalo buduću brutalnost. Oko 1750. godine, sa dvadeset godina, udala se za carskog oficira Gleba Aleksejeviča Saltikova i time dodatno učvrstila svoj položaj među ruskim plemstvom. Rodila mu je dvojicu sinova, Fjodora i Nikolaja, ali je nakon njihove rane smrti ili školovanja većinu vremena provodila sama na porodičnom imanju.
Kada joj je muž iznenada preminuo 1755. godine, Darja je sa samo 25 godina postala izuzetno bogata udovica. Nasledila je brojna imanja i više od 600 kmetova. Upravo tada, prema većini istoričara, počinje njena zastrašujuća transformacija u "Saltičiku". Ne postoji pouzdano objašnjenje za ovu naglu promenu, mada jedna od najpoznatijih legendi tvrdi da ju je izazvala ljubavna izdaja.
Ljubavna priča i izdaja
Prema predanju, Darja je nakon smrti muža započela vezu sa geometrom Nikolajem Tjutčevim, dedom budućeg pesnika Fjodora Tjutčeva. Međutim, on nije želeo da je oženi, već je pobegao sa mlađom ženom. Navodno je Darja tada naredila svojim ljudima da zapale njegovu kuću, a zatim poslala plaćene ubice da usmrte njega i njegovu novopečenu suprugu. Oni su, zahvaljujući upozorenju, uspeli da pobegnu u Moskvu.
Ipak, istoričari smatraju da nema dovoljno dokaza koji bi potvrdili ovu priču. Neki izvori tvrde da je Tjutčev jednostavno izgubio interesovanje za Darju, dok drugi navode da ju je napustio zbog njenog sve brutalnijeg odnosa prema slugama. Bez obzira na to šta se zaista dogodilo, većina istraživača smatra da je njena nasilna priroda počela da se ispoljava nekoliko godina nakon smrti supruga.
Mučenje i ubijanje kmetova
Darjine žrtve bile su uglavnom mlade žene koje su radile kao sluškinje. Veruje se da je ubila 137 žena i trojicu muškaraca. Prema brojnim svedočenjima, njeni napadi bili su posledica nekontrolisanih izliva besa. U početku bi na sluge bacala predmete ili ih tukla zbog najmanjih grešaka, ali je nasilje često prerastalo u smrtonosno mučenje.
Istorijski izvori navode da je ženama palila kosu, izbacivala ih gole na rusku zimu, polivala ih ključalom vodom, spaljivala im uši usijanim gvožđem i bičevala ih dok im kosti nisu postajale vidljive. Jedna trudnica navodno je umrla nakon što joj je stala na stomak. Pominju se čak i optužbe za kanibalizam, ali za njih ne postoje pouzdani dokazi.
Posebno je ostala upamćena priča o jednom kmetu kome je, iz osvete, ubila čak tri supruge kako bi ga psihički slomila.
Postoje neproverene priče da je Saltičika pila ljudsku krv verujući da će tako ostati mlada, da je spaljivala decu i njihov pepeo utrljavala u svoju kožu, da su kupala u njihovoj krvi... Zbog toga se u ruskoj istoriji spominje kao vampir u aristokratskoj odeći i ruski ženski drakula.
Kmetstvo i nedodirljivost
U Rusiji 18. veka kmetovi su bili praktično vlasništvo plemića. Iako su postojala određena zakonska ograničenja, zemljoposednici su imali gotovo neograničenu vlast nad njihovim životima. Zbog bogatstva i veza sa carskim dvorom, Darjini zločini godinama su prolazili nekažnjeno, a oni koji su pokušavali da je prijave često su bili kažnjavani.
Tek 1762. godine nekoliko rođaka žrtava uspelo je da pobegne u Sankt Peterburg i preda molbu carici Katarini Velikoj. Među njima je bio i kmet kome je Darja ubila tri žene. Nakon šestogodišnje istrage i brojnih iskaza svedoka, 1768. godine proglašena je krivom za 38 ubistava, dok je za još 139 smrti postojala ozbiljna sumnja da su povezane sa njom. Osuđena je na doživotni zatvor u Ivanovskom manastiru u Moskvi.
Poslednje godine i strašan kraj
Prvih jedanaest godina kazne provela je u mračnoj podzemnoj ćeliji, okovana za zid i bez dnevnog svetla. Kasnije je premeštena u malu prostoriju sa prozorom kroz koji su prolaznici mogli da je vide. Savremenici su beležili da je pred kraj života psovala, pljuvala i vikala na svakoga ko bi prošao pored njene ćelije. Umrla je 1801. godine u 71. godini života i sahranjena je u nekropoli Donskog manastira.
Pojedini istraživači pretpostavljaju da je Darja patila od antisocijalnog poremećaja ličnosti ili drugih psihičkih poremećaja, ali za takve tvrdnje ne postoje pouzdani medicinski dokazi. Zato ostaje otvoreno pitanje da li je Saltičika prvenstveno bila serijski ubica ili ekstremno okrutna vlastelinka čije je zločine omogućio surovi sistem ruskog kmetstva.
BONUS VIDEO