Nakon katastrofe u Černobilju 1986. godine, sirene su parale vazduh dok su se vojnici i policija kretali od kuće do kuće u tadašnjem gradu Pripjat. Ljudi su izlazili u papučama, poneki su poneli dokumenta, neko samo dete u naručju. Rečeno im je da odlaze na kratko. Autobusi su stizali jedan za drugim. Grad je u roku od nekoliko sati postao prazan.
“Vratićemo se za tri dana,” ponavljali su mnogi dok su se poslednji put osvrtali na svoje stanove, ne sluteći da ih više nikada neće videti.
U selima oko zone, nekoliko starijih žena odbilo je evakuaciju ili se kasnije vratilo, uprkos zabrani. Meštani su ih zvali “samoseli”, a često su se nazivale i Černobiljke ili radioaktivne bakice.
Jedna od takvih žena bila je starica Marija Ščerbina koja se vratila u svoje selo i nastavila da živi gotovo sama, u napuštenom selu bez struje i medicinske pomoći. Imala je baštu, kokoške i nekoliko krava. Neke životinje su bile njene, a neke je pronašla u drugm napuštenim domaćinstvima. Hranu je proizvodila sama, a vodu je donosila iz bunara, uprkos upozorenjima da je sve i dalje pod uticajem radijacije.
U galeriji ispod pogledajte kako su izgledale bake iz Černobilja!
Njena kuća bila je mala i oronula, prozori zakovani daskama da zadrže toplotu. Svi su se pitali kako žene koje su pod uticajem radijacije u Černobilju izgledaju. Marijino lice, kao i kod većine žena iz zone, bilo je izbrazdano godinama teškog života, ali ne “monstruozno deformisano”, kako se često mitološki prikazuje.
Istraživači koji su kasnije dolazili u zonu opisivali su ove žene kao neverovatno uporne i emotivno vezane za svoj dom. Za njih, veza sa zemljom bila je jača od straha od nevidljive opasnosti.
“Zar se ne plašite?” pitao je jedan od naučnika ženu koju su zatekli u selu.
“Plašim se gladi više nego radijacije,” odgovorila je bez razmišljanja.
Kada su godine prolazile, većina žena doživela je duboku starost. Umirale su uglavnom prirodnom smrću, od bolesti povezanih sa godinama, a ne od akutnih posledica radijacije, kako se često zamišlja. Njihove kuće su ostajale napuštene, polako zarastajući u šumu koja se širila kroz sela.
Priča ovih žena danas se smatra jednim od najneobičnijih poglavlja posle Černobiljske katastrofe.